Home arrow Hrvatska grancica arrow SIN COVJECJI NEMA NA STO NASLONITI GLAVU arrow Hrvatska grancica arrow Teme religioase 
Arhiva articole Hrvatska grancica Teme religioase

SIN COVJECJI NEMA NA STO NASLONITI GLAVU PDF Imprimare E-mail
marti, 19 iulie 2022

Slijediti Isusa, slijediti njegov put ne znači nešto što se događa samo od sebe, što se može poduzeti i ostati isti kao prije “susreta”.

     Prihvaćanje Isusovog puta (kršćanstva) znači prihvaćanje radikalnog obraćenja. Da bi se nasljedovalo istinski Isusa potrebna je potpuna svjesnost i odlučnost.

     Istina, uvijek je bilo i bit će onih koji ga slijede iz radoznalosti, koji očekuju dobitak bilo na ovom ili onom svijetu, onih koji idu sa svojim poznanicima....

     On je došao mijenjati svijet, mijenjati čovjeka, mijenjati ljudske odnose. Od čovjeka polazi sve, dobro i zlo, stari i novi svijet. Novi svijet, novo čovječanstvo, proističe iz čovjekove nutrine. Onomu koji prihvaća kršćanstvo radi dobiti Isus odgovara da “Sin čovječji nema na što nasloniti glavu”.

     Motiv slijeđenja Isusa ne može biti koristoljublje, pa čak niti koristoljublje na “drugom svijetu”. Izgleda da se Isusa ne može nasljedovati ako se hoće nešto postići ZA SEBE.

 revelatiialecerului.jpg    On je sam sebe predao za druge i stalno se predaje. Tu i jest njegova veličina i njegova objava. On je ljubav koja se predaje za druge.

     Zato će ga najbolje razumjeti oni koji ljube, koji ne žive za sebe nego za druge. Isusova je uputa da se nađe smisao i sreća u predavanju samoga sebe, u življenju za druge. Sva su se “čuda svijeta” dogodila samo kod onih koji su živjeli za druge ljude, kod onih koji nisu mislili na sebe i svoju korist. Sjetimo se samo svih “velikih djela” čovječanstva, proizveli su ih oni koji nisu mislili na sebe. To je istinito na religioznom kao i na svjetovnom planu.

    Zar se svi oslobodioci svijeta nisu umrli da drugi žive slobodu? Oni su pošli u oslobađanje ne da postignu nešto za sebe, nego da se uspostavi pravda i sloboda za druge.

     U drugom Isusovom pozivu još se više vidi taj odgovor. Tko god kalkulira, tko god očekuje da će biti kršćanin kad sredi sve “svoje stvari” nikada neće dočekati taj trenutak. Uvijek će trebati nekoga rađati ili nekoga ukopati, i tako odgađati provođenje (življenje) Isusovog programa ljubavi i dobrote.

     Teškoće imaju svoju težinu ali se radi njih čovjek ne bi trebao gubiti. Neki izgube vjeru jer im je umro “otac” ili netko drugi. Bol i smrt nadvladava se novim životom, novim svjetlom vjere.

     Nasljedovati Isusa danas znači neodgodivo živjeti Njegov program ljubavi i dobrote.Tko prihvati kršćanstvo, tko istinski pođe Isusovim putem, potrebno je da bude svjestan kako danas...ili odmah...neće osjetiti blagodati i dobitke ovoga života, ali će imati novo srce i novi pogled na sve.

Dr. theol. Davor Lucacela

 
< Precedent   Urmator >

FrontPage