Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Lipanj je mjesec kada nam stiže dugoočekivano ljeto!

     A dobio je ovaj mjesec ime po drvetu lipe koje cvate u ovo doba godine. Znamo da se cvijet lipe koristi za čajeve i tinkture, ljekovit je i izuzetno ugodnog mirisa, stoga i ne čudi da je čitav jedan mjesec nazvan upravo po njemu.

     Ovo je mjesec kada službeno započinje ljeto. A ljeto započinje 21. dana u mjesecu, na ljetni solsticij, znači tri dana prije blagdana rođenja Sv. Ivana Krstitelja. Veliki je to blagdan. U tradicijskoj baštini europskih naroda i svijetu uz blagdan Sv. Ivana Krstitelja vezuju se razni običaji, vjerovanja, hodočašća, procesije, svete mise, pučka veselja. Uopće u Europi običaj je paljenja ivanjskih vatri u sumrak uoči blagdana Sv. Ivana Krstitelja.

     Prastaro je vjerovanje da vještice (vražitore) i druga demonska bića neće moći djelovati dokle god se vidi ivanjskih vatra i dokle god se dim proširi. Blagdan Sv. Ivana Krstitelja prije izlaska sunca prate i ophodi krijesovalja (krisnica, ladarica), hodanje po pepelu od ivanjskoga krijesa, umivanje i kupanje na vrelima, u rijekama i moru. Nekoć su se kuće, dvorišta, ulazna vrata kitile za blagdan Sv. Ivana Krstitelja a žene i djevojke u zoru su iznosile odjeću i tkanine kako bi ih ivanjske zrake obasjale i zaštitile od moljaca.

     O životu Ivana Krstitelja između njegova rođenja i njegove 30. godine života malo je toga poznato. Navršivši 30 godina, pošao je na obalu Jordana da bi u pustinji propovijedao obraćenje i pokoru, kao i skori dolazak Kraljevstva Božjeg. Ime Ivan inače znači „Bog se smilovao“. Mnogi Židovi poslušali su njegov navještaj i dali se krstiti. Ivan je krstio i Isusa, u rijeci Jordanu, jer je u njemu prepoznao Mesiju, Božjega Poslanika i Odabranika. Nažalost, kralju Herodu Antipi, kojemu je Ivan Krstitelj bio trn u oku, jer je otvoreno osudio njegov drugi brak, dao ga je baciti u tamnicu. Prema Markovu i Matejevu evanđelju, kći Herodove žene, Saloma, zatražila je, kao nagradu za svoj ples pred kraljem, Krstiteljevu glavu. I tako će Ivanu Krstitelju na koncu biti odrubljena glava zbog njegovog javnog djelovanja u službi Božjoj.

     U čast sv. Ivanu vjernici poste, zavjetuju se i na blagdan mnogi bosonogi hodočaste svetištima posvećenim sv. Ivanu te na koljenima obilaze oko svetišta ili oko kipa sv. Ivana Krstitelja moleći za izlječenje svojih tjelesnih i duševnih boli. Nakon procesije i svete mise tradicionalno se organiziraju pučka veselja. Oko blagdana svetog Ivana beru se i zadnje čerešnje. I cvijet lipe. Ali padaju i prvi otkosi mladoga sijena. I vrlo važno, bere se žuto mirisno cvijeće, cvijeće sv. Ivana (ivančice, na rumunjkom sanziere ili dragaica). Pletu se vijenčići koje djevojke stavljaju u kosu. Dan je najduži a noć najkraća, pa se ovaj blagdan naziva blagdanom svijetla. Vrijeme je to kada započinje dugo, toplo ljeto. Od starih, lijepih običaja moderni se čovjek dosta udaljio, kao što se udaljio od prirode, od livada i svega prirodnoga. I usmjerio se više na racionalnu stranu pojmanja stvari. Ali život je satkan od racionalnog i duševnog. A hrana duši će uvijek biti blagdani i priroda u svojoj raskoši, u svakom godišnjem dobu, a pogotovo ljeti.

     Svima koji nosi ime ovoga velikoga sveca, sve Ivane i svi Ivani, čestitamo! Svima ostalima, radujte se ovom blagdanu i ljetu koje je upravo započelo. Neka bude svjetlo, veselo i lijepo. Neka naša mjesta ponovo zažive, neka se na našim bregovima ponovo začuju kosači koji kose sijeno, kao nekada!

Maria Laţchici