Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Među mnoštvom obilježavanja raznih dana, majki, očeva, djece, učitelja, lječnika, ovo je druga godina kada se obilježava dan najmudrijih među nama, dan naših baka i djedova.

     Od prošle godine, Papa Franjo utemeljio je “Svjetski dan baka i djedova i starijih osoba” koji će se jednom u godini obilježavati u Rimokatoličkoj Crkvi. Neki od nas više nemaju majke i dede, preselili su se davno u nebes-ke visine, neki od nas imaju samo jednog od njih, odnosno samo baku ili djeda. A neki nemaju nijednog. I moja je baka Marta, čiji je blagdan krajem srpnja, početkom ove godine napustila ovaj svijet. Za većinu nas, koji smo imali sreće odrasti uz starije u obitelji, majke i dede su bili produžetak roditelja. Imali su više strpljenja s nama i postali su nam primjer u mnogim aspektima života. I moja je baka Marta, koja je početkom ove godine napustila ovaj svijet, za mene bila primjer ustrajnosti u molitvi i strpljenja, bila je kao svetička.

     Svaki od nas ima puno uspomena od majke i dede. Stoga je Sveti Otac Papa odlučio da se njihov dan slavi četvrte nedjelje srpnja u katoličkim zajednicama diljem svijeta. Uvijek će to biti uoči blagdana Sv. Joakima i Ane, roditelja Bl. Djevice Marija i Isusove bake i djeda.

     Bio je potreban taj dan da nas podsjeti na starije osobe, na njihovu važnost, na njihovu mudrost i iskustvo. Jer živimo u vremenu brzine, vremenu kada se naglasak stavlja na vanjsku ljepotu, na efikasnosti. Tko više ima vremena slušati mudre riječi i savjete starijih? Sada su mlađi pametniji, snalažljivij, produktivniji. I možda jesu u nekim stvarima.

     Ali tko nam je usadio prve vrijednosti, moralne, društvene? Naši stari. Jer možda nemaju naše škole, nisu ni imali naše mogućnosti, ali imaju školu života, sa svim teškim periodima, kušnjama, preprekama. I što je najvažnije imaju strpljenje, dobrotu i toleranciju koja nama često nedostaje. Oni su naš korijen, naše ognjište, na kojemu još ima svijetla i vatre dok su oni živi. Znaju da upute one mlađe, samo da ih mlađi imaju strpljenja poslušati. Njima ne trebaju više toliko materijalne stvari koliko malo vremena za razgovor, da više vremena provedemo s njima. Stoga pronađimo malo više vremena za naše starije, pokažimo im da nam je stalo do njih.

     Koliko je uprava djed značio našem poznatom pjesniku Milji Šeri svjedoči i ova pjesma iz njegove zbirke Karaševsko ogledalo vrišti:

Odošmo u Lackeš kod salaša

ja, deda, moji bajce i ujka,...

smestili smo da kosimo naša

mesta, de popeva samo sojka;

Lepo, lagano, reč je dedina

brusi često kosu da te ujači...

da padne ova lepa padina

kaže deda, dok se ne zamrači!

Bajca moj zapali cigaru,

ja sam naj mlad, mora za vodu...

da idem na studenac u Klaru

dedina je reč sveta i u našim narodu!

     Koliko toplo je Milja Šera pisao o svome djedu možete vidjeti ako čitate njegove pjesme u spomenutoj zbirci. Sigurna sam da bi svatko od nas barem nekoliko riječi zahvala imao za majku ili dedu. Stoga ćemo im samo poželjeti lijepu i mirnu starost i da ih Bog poživi.

Ivan Dobra