Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Ova godina kao da označava preporod naše narodne nošnje.

     Na društvenim stranicama vidimo svadbe u kojima mladenci, kumovi, rodbina nose našu divnu karaševsku narodnu nošnju. Kao da se uspavana ljepotica, u ovom slučaju naše košulje, kece, pole, kanice, salbe, marame, probudila i pokazala u svojoj punoj ljepoti i raskoši!

     U lipnju, u Lupaku i Ravniku, podijeljen je sakramenat Svete Potvrde. I svi su mladi koji su dobili sakrament Svete Potvrde bili obučeni u našu narodnu nošnju. Inače je dolazak svetog oca biskupa, Josipa Palla, uvijek svečan događaj, a pogotovo kada dijeli sakramenat Svete Potvrde, ove godine kao da je izgledalo još svečanije. Poredani u dva reda, u bijelim košuljama, salbama i s cvijećem u kosi, crkva je zračila radošću i svečanošću. Kao da je bila umjetnička galerija u sakralnom, svetom prostoru, u očekivanju svečanog i svetog trenutka!

     Kaže se u narodu da sve ima svoje vrijeme! Izgleda da je opet stiglo vrijeme revalorifikacije naše narodne karaševske nošnje. Na radost naših roditelja, pogotovo mama i majka, koje su s toliko ljubavi i truda vezle košulje, peglovale kece, pole i sve ostalo što treba da se djevojka ili mladić primene u ovu nošnju.

     Jer nije jednostavno napraviti košulju. Znamo koliko vremena treba da se košulja naveze, nakon što se nabavio novi vez ( to i nije lak posao jer bilo je samo nekoliko poznatih marljivih žena u Karaševu koje su izvodile novi vez!), pa da se pazi kako se pere, pegluje, da joj se stave peklje i sve ostalo. A tek keca?! Da se tke keca, pa da se okrča, pa kanice. K tome još i pole da se pegluju, pa onda nakit, pogotovo stara štenja. Ali kad se sve to uspije, i kada se mladi primene, to je raj za oči i dušu!

     Dokaz tome je da gdjegod se pojave naši mladi obučeni u narodnu nošnju, vidimo to na primjeru folklornog ansambla „Karaševska zora“, izazivaju divljenje. Ili pak kada se klokotički tamburaški ansambl obuče u narodnu nošnju, onda je to glazba za uši i oči. A čemu se dive oni koji vide našu narodnu nošnju? Pa svemu što čini našu narodnu nošnju, jer kada bolje promatrano, naša je nošnja pravo umjetničko djelo vrijednih i marljivih ruku naših žena. Da, naše su mame i majke prave umjetnice (artiste). Hvala im na tome!

     I, na svu sreću, naša nadarena, marljiva i draga učiteljica, gospođa Marija Vlašić iz Vodnika, vodi radionicu ručnog rada na kojoj podučava djecu i mlade o vezovima i drugim predmetima vezanim za nošnju i druge vezene predmete. Zajedništvo Hrvata u prostorijama sjedišta u Karaševu stavilo je na raspolaganje prostor i sve ostalo kako bi se ova radionica održavala. Što znači da ima nade za budućnost naše narodne nošnje. A da je budućnost obećavajuća i puna nade dokazuje i slika djevojčice iz Lupaka, koja je pratila svoga brata na Krizmanju.

     Od malih se nogu učimo imati i nositi našu narodnu nošnju. Održavati je i spremati drugu, novije košulje, s novim vezovima, nove kece s novim farbama i krčanjem i tako dalje. Prenesimo i mi dalje ono što su nam dale na čuvanje i nošenje naše majke i mame. Hvala svim maj-kama i mamama koje su usadile u nama ljubav prema našoj karaševskoj narodnoj nošnji!

Maria Laţchici