Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

U klokotičkoj crkvi Svetoga Filipa i Jakova upaljena je u subotu 10. prosinca ove godine treća adventska svijeća na adventskom vijencu.

     Ova treća adventska svijeća je svijeća radosti, a radost svih prisutnih vjernika je bila s tim veća s koliko su u klokotičkoj crkvi svojim nastupom uveličali cjelokupni program članovi Ogranka Seljačke sloge Buševac s kojima Klokotičanje njeguju prijateljske i kulturne veze već od 1973. godine. Gosti iz R. Hrvatske su u crkvi punoj vjernika izveli pučke Božićne pjesme iz Turopo-lja i cijele Hrvatske, a predsjednik Ogranka Seljačke sloge Buševac Nenad Rožić pozvao je Klokotičanje da sljedeće godine gostuju u Buševcu kako bi zajedno proslavili 50. godina prijateljstva.

     Kada je riječ o kulturnim razmjenama obavljenih do 1989. godine, od svih postojećih folklornih ansambala u karaševskim mjestima jedini je aktivni na međunarodnom planu bio folklorni ansambl iz Klokotiča i opće su poznate kulturne razmjene između Klokotiča i Buševca iz Republike Hrvatske. Projekt suradnje i uzajamnog posjećivanja folklornih ansambala iz navedenih mjesta pokrenut je i financiran od Hrvatske, u okviru jedne pohvalne politike za održavanje veza s Hrvatima iz Austrije, Slovačke, Rumunjske.

     Podsjetimo s ovom prilikom, povijest odnosa Klokotiča i Buševca započinje u lipnju 1973. godine kada je u Klokotič došla četveročlana delegacija Hrvata iz Buševca koja je željela pokrenuti kulturne razmjene s predstavnicima Hrvata iz Rumunjske. Najprije su bili u Keči, odakle ih je obitelj Mikšić poslala u Klokotič da traže učitelja Đurđa Vatava, instruktora folklornog ansambla iz Klokotiča, ako žele kulturne veze.

     Davne 1973. godine, u jednoj lipanjskoj nedjelji prije podne, svi iz doma učitelja Vatava su bili u mjesnoj crkvi na Svetoj misi, koju je tada celebrirao vlč. Stjepan Hustig, tadašnji župnik klokotičke župe. Đuređ Vatav nije toga dana otišao u crkvu jer je imao slomljenu nogu, a ionako funkcija učitelja nije u to vrijeme bila kompatibilna s prisustvom na Svetim misama. Sam u svome domu, odjednom začuje laga-no kucanje na vratima i opazi u dvorištu četiri osobe koje su mu odmah poželjele „dobar dan“ i nastavile na sljedeći način: „Mi smo iz Jugoslavije, jedna delegacija iz Buševca, mjesto u blizini Zagreba, i želimo napraviti kulturalnu razmjenu sa selom Klokotič. Ja sam Robić Stjepan, predstavio se vođa, predsjednik naše kulturalne asocijacije, i hoćemo da s vašim ansamblom dođete kod nas u mjesecu listopadu“.

     Veoma iznenađen s prijedlogom, Đuređ Vatav je znao da se iz Rumunjske toga doba veoma teško izlazi van, ali to im nije mogao reći, već je gostima predložio i inzistirao da najprije Buševac posjeti Klokotič, kako bi zatim Klokotičanje imali razlog više posjetiti Buševac. Do kraja im je rekao zašto je bolje da oni dođu prvi put i odgovorili su mu da je njihova stvar s odobravanjima viza, jedino da im kaže gdje da pošalju pozivnicu. Zajedno su zatim odredili da pišu Domu kulture iz Klokotiča, općini i lupačkom partij-skom komitetu, zatim županiji, i to odjelima za partiju i kulturu, te da se na kraju obrate i Odboru za kulturu iz Bukurešta. S ovime su gosti bili zadovoljni i nakon što su otišli, Mikola, brat instruktura klokotičkog folklornog ansambla, koji je već znao o čemu je riječ, rekao je sljedeće: „bajco, s ovime smo ostali, nećemo ih više nikada vidjeti“. Tada nitko nije mogao znati da li se dugogodišnji računovođa lupačke općine prevario ili nije prevario, ali nakon toga, svaki put kad su polazili u Hrvatsku, Đuređ Vatav je u šali spominjao svome bratu riječi iz lipnja 1973. godine.

     Krajem kolovoza ili nešto kasnije, početkom rujna, svakako prije klokotičkog kirvaja, stigao je službeni poziv da Klokotičanje budu u Buševcu za 29. listopada, za Dan državnosti. Odmah nakon toga, jednog ponedjeljka, gospodin Tudor Iorga ili, bolje rečeno, drug Tudor Iorga, jer je tada tako bilo, koji je inače u to doba radio kao tajnik za propagandu u županiji, pozvao je Đurđa Vatava u Ričicu u svoj ured, gdje ga je pitao da li žele ići u Hrvatsku, a kad je dobio potvrdan odgovor još je pitao i koliko osobe namjeravaju otići s folklornim ansamblom. Instruktor je odmah odgovorio 60 no do kraja su u Hrvatsku otišle 70 osobe iz Klokotiča. Ipak, nije sve bilo tako glatko kako možda izgleda. Svim instrumentistima folklornog ansambla je bila uskraćena viza jer su navodno rekli ne znam gdje da se više neće vratiti čim jednom prijeđu granicu. Odobrili su druge instrumentiste na ta mjesta, u istom danu, ali nisu bili toliko vješti, pa su Klokotičanje otišli u Hrvatsku bez ijedne probe. Uzeli su i jednog instrumentista koji je na početku htio ići ali je bio odbijen, kako da mu se nakon toga svi mole da ide. U ostalim godinama Mikola Vatav je davao izjave iz kojih je proizlazilo da osobno odgovara za toga i toga, kako bi im se svima mogle izdati vize.

Ivan Dobra