Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Pripadnici hrvatske zajednice iz Rumunjske na tradicionalan način obilježili su i ove godine Fašanke.

     Ovi praznici jedan su od najočekivanijih godišnjih događaja u karaševskoj zajednici. Već od nedjelje, poznata kao bezmesna nedjelja, odmah u jutarnjim satima, maskirani mladi šetali su po ulicama naših sela. U utorak isto tako, jedino što taj dan završava s “balom” koji se održava u Domu kulture. U ponoć zazvoni zvono u crkvi, prekine se ples i svi odlaze kući, jer počinje korizma ili veliki post. Pokladno vrijeme tako uvijek završava u utorak, dan prije Pepelnice, ili Čiste srijede, kada započinje korizma.

     U Nermiđu je veoma dobro sačuvana karaševska pokladna tradicija. Nermiđanje imaju grupu muškaraca u narodnoj nošnji, maskirani u mladu i mladoženju te kuma i starog svata. Oni svake godine hodaju selom, pjevaju, plešu, zadirkavaju i uveseljavaju gledatelje, koji ih ispred svojih domova i dvorišta darivaju hranom, pićem i novcem.

     Ravnik i Vodnik su dva karaševska sela u kojima je najbolje sačuvana ova drevna tradicija. U veseloj atmosferi, grupa muškaraca i mladića s kostimima od ovčijih koža, s privezanim zvonima i strašnim maskama, koji plaše malu djecu i traže novac od prolaznika, obiđu čitavo selo od nedjelje do utorka, ulaze u dvorišta kojima su vrata otvorena i odigraju igru kojom tijeraju zimu i zle sile.

     ”Kod nas u nedelju i sejdan, u tornik, slave se Poklade. To se drži tradicija od stari naši. U nedelju poranini se primenimo i idemo po selu, svi namaskirani, u kožuci. Idemo po celem selu, se šetamo. Koj je prid domam, ni invitira kod njega da turimo unutra u obor, da kusimo i poglnemo. Mi idemo odraga kod človeka, koji ni ne vika, tamo ne idemo. Otplani se soprimenimo od kožuci i se maskiramo u druge cole, po tanke, roklje starinske, što su nosile žene i naši stari. Drugi put, otplani, i devke ni mole da jim damo kožuci da idu i one s nami. U tornik, isti običaj. Poranini se primenimo u kožuci, to je tradicija. Narod koji ni prima, gotvaju tiganci, kolači, sukove, piće, svaki što ima da ni servita. Idemo pak kako u nedelju, kod svakoga što ni čeka prid domam. Otplani isto. Narod se skupi u centru sela. Kad idemo putam se sigramo s decami, s ženami. Sad ne više škula. Prije smo išli po torniku kod nji u škulu da se sigramo, da jim govorimo i naučimo za naše tradicije kako da se ne odzabe. U tornik navečer imamo i bal maskat, de se skupe svi mošulje, igraju posik svi i maskirani i nemaskirani. To je bal prije posta. Po tradiciji mi se primenjamo mošulje kako da je rodna godina i da oteramo zlo iz našeg sela, da ne dodi kod nas. Kožuci smo komandirali iz Sibiu, prije dobrih godina, jer kod nas nema nikoga koji to više da napravlja. Sad ji kupujemo priko interneta.” – rekao je Haini Birta, vođa grupe pokladara u Vodniku.

     I selo Lupak ima svoji mošulje. Oblačeni u kožusima i strašnim maskama na glavi, mošulje plešu i to jedni s drugima ili s domaćinima kuće pred kojom su zastali, proganjaju djecu i mlade žene, te zaustavljaju prolaznike na putevima tražeći im novac. Što se Karaševa tiče, tamo samo jedna obitelj oblači pokladne kostime. Takozvani ”čerbulje” i ove su godine krenuli selom uz pratnju frule, plešući po dvorištama kuća, pa ukućani su im darovali ručnike, novce i rakiju.

     Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj je i ove godine novčano podržalo pokladne programe u svim selima iz karaševske zajednice gdje su bile organizirane.

Lina Stroescu