Petak, 26. rujan 2008, bio je dan otvaranja drugog izdanja kupa «Hrvatska grančica», najvažnijeg športskog događaja u našoj zajednici, čiji je organizator bio Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj. Na ovom dvodnevnom nogometnom turniru sudjelovalo je deset ekipa iz devet sela u kojima žive Hrvati, odnosno: Jabalča, Karaševa, Klokotiča, Lupaka, Nermiđa, Ravnika, Rekaša, Tirola i Vodnika. Spomenimo da se prvo izdanje ovog natjecanja održalo 1996. godine, a tadašnji pobjednik kupa bila je nogometna ekipa Prolaz iz Karaševa, koja je tada u finalu svladala Partizana iz Nermiđa.
Organizatori su odlučili da se prvog dana natjecanja utakmice istodobno odvijaju na četirima igralištima, tako da su nakon izvlačenja parova, u Jabalču i Karaševu nastupale Voinţa (Jabalče), Karaševo 1 (Karaševo), Prolaz (Karaševo), Partizan (Nermiđ) i Rekaš, dok su se u Lupaku i Klokotiču borile za plasman u polufinale sljedeće ekipe: Croatia (Klokotič), Recolta (Ravnik), Tiroli, Voinţa (Lupak), i Vodnik.
Iako su se organizatori iz vremena potrudili planirati sve detalje ovog
takmičenja, nažalost nisu bili previše nadahnuti kada su odredili samo
vrijeme odigravanja. Kiša, koja je neprestano padala i prije početka, a
i za vrijeme natjecanja, napunila je s barama i ispraznila potencijalne
gledatelje sa nogometnih igrališta. Od svih gore navedenih igrališta
jedino je novoizgrađeni lupački teren ispunio uvjete za dobar razvitak
nogometnih utakmica, dok su bare i blato otežavale igru na svim
ostalima. U takvim uvjetima, efikasno trčati za loptom i dobro odigrati
mogao si jedino ako bi istovremeno bio dobar klizač, izvrstan
ekilibrist i posebno nadaren nogometaš. Javlja se sada pitanje: da li
je zaista velik financijski napor za obje općine naših sela, osigurati
svakome selu koliko-toliko pristojno nogometno igralište? Bilo bi
poželjno da nadležni barem pomisle ponekad na to. Zbog lošeg vremena ni
gledatelja nije bilo previše. Gdje god si mogao nabrajati na prste one
kojima su športska natjecanja važnija bila od vremenskih neprilika i
koji su rado prisustvovali utakmicama. Loše sreće bila je momčad
Croatia Klokotič čiji su se planovi za kvalificiranje u finale turnira
prevrnuli kada je izgubila svoj prvi meč s Tirolom na zelenom stolu
(rezultat: 0 – 3). Najme, ekipa iz Klokotiča (kao domaćin) nije bila
obavještena da će Tirolu trebati svlačionice za svoje igrače, tako da
su pojedini članovi ekipe krenuli u potražnju za ključeve Doma kulture
u čijem su se prostoru nalazile svlačionice i zakasnili za sam početak
utakmice. Kako nije bio okupljen cijeli klokotički tim točno na vrijeme
kada je trebala početi utakmica, suci su poklonili bodove Tirolskoj
ekipi. I u takvim uvjetima, „Croatia“ se, uz Tirol, ipak kvalificirala
u polufinale, nakon što je izborila pobjede u narednim utakmicama iz
grupe.
I u karaševskoj općini, slično kao u Lupačkoj, utakmice su se
odigravale na izuzetno teškim terenima. Kiša, koja je nemilosrdno
padala cijeli dan, natopila je teren iz Karaševa i napravila ga veoma
blatnim, a u Jabalču se moralo igrati po jakom vjetru, kiši i na
deniveliranom igralištu. Utakmice nisu bile previše kvalitetne, ali su
se na kraju obje momčadi iz Karaševa, Prolaz i Karaševo1, očekivano
kvalificirale za završnicu turnira. Na kraju dana slobodno smo mogli
okriviti kišu i loše vrijeme zato što su ubile ono što se najviše
očekivalo od ovog turnira – spektakl. Dobro raspoloženje je vladalo na
kraju dana u Kulturnom domu iz Lupaka i u zgradi Zajedništva Hrvata iz
Karaševa, kada su se svi igrači okupili na zajedničku večeru i
komentirali, uz čašu vina, odigrane utakmice. Međutim, zajedničko
druženje nije previše trajalo jer su se četiri kvalificirane momčadi
morale odmoriti i osvježiti za završnicu turnira, a ekipe koje nisu
izborile polufinale su krenule svojim kućama, uz želju da se bolje
predstave na sljedećem izdanju kupa.
|