|
 Po treći put zaredom PROF MILJA RADAN IZABRAN ZA ZASTUPNIKA
Nakon biranja za novi Rumunjski sabor, održanih 30-tog studenog ove godine, malobrojnoj hrvatskoj manjini iz Rumunjske ponovno je pripala čast biti zastupljena u sklopu ove institucije. Za našeg kandidata, profesora Milje Radana, predsjednika Zajedništva Hrvata, glasalo je ukupno 9047. biraća diljem države, omogučivši mu na taj način sigurno mjesto u Zastupničkom Domu Rumunjske. Neumorno zalaganje za dobrobit cjelokupne karaševske zajednice priznato je i pomoću glasova koji je prof Radan dobio za ulazak po treći put zaredom u Rumunjski parlament. Pored predstavnika četiriju stranaka koja su uspjela preći elektoralni prag od 5% (PSD+PC, PDL, PNL i UDMR), u sabor su ušli i predstavnici osamnaest nacionalnih manjina. Najveći broj sabornika imaju demokrati (PDL), koji u Zastupničkome domu zauzimaju 115 mandata, a u Senatu 51 mandat. Na drugome mjestu plasirali su se socijal demokrati i konzervativci (PSD+PC) sa 114 mandata u Zastupničkome domu i 49 mandata u Senatu.
Treće mjesto sa 65 mjesta u Domu Zastupnika i 28 u Senatu izborili su kandidati liberala (PNL), dok je Demokratski Savez Mađara (UDMR) uspio prisvojiti 22 mandata u Zastupničkome domu i 9 mandata u Senatu. Sudeći po izvrsnim biračkim rezultatima s kojima se mađarska manjina može pohvaliti na gotovo svim izborima održanim u demokratskoj Rumunjskoj sve od 1990. godine naovamo, svatko će primjetiti da unutar te mađarske zajednice postoji jedna zadivljujuća sloga kada je u pitanju braniti svoje interese, iako unutar mađarske zajednice, među svojim članovima, ima dosta konfliktualnih pozicija i različitih političkih viđenja. Konstantno na svakim izborima, bilo to lokalnim, bilo parlamentarnim, usprkos raznolikošću mišljenja, mađarska je zajednica znala otpjevati jednim te istim glasom, a taj je glas uvijek išao u korist mađarskoj manjini. Upravo ta kohezija koja toliko čvrsto povezuje mađarsku manjinu, bitno razlikuje njihovu zajednicu od naše. Iako smo brojčano znatno manji i živimo u kompaktnoj sredini (moglo bi se reći da se gotovo svi međusobno znamo), nismo u mnogo čemu znali biti složni, a nerijetko smo krenuli svaki svojim putem, ne misleći nimalo na dobrobit sviju nas. Iskreno se nisam nadao jednom takom slabom interesu dijelu birača iz lupačke općine za daljnju sudbinu organizacije koja je nastala s namjerom da brani prava, afirmira identitet i promovira kulturu jedne tako neznatno brojčane manjine kao što smo mi. Ako bismo bili članovi već gore spomenute mađarske manjine i ako bi na biračkome listiću bio samo jedan kandidat jedine organizacije koja bi nas predstavljala, normalna opcija svih nas bila bi glasati za njega jer on bi sigurno više brinuo o nama nego bilo koji drugi kandidat neke druge organizacije. Paradoksalno – kod nekih od nas to nije tako funkcioniralo. Odabrali su dati svoj glas nekome o kome su možda prvi put čuli prije izbora. Zašto? Možda im se nije svidio kandidat karaševske zajednice? Ne želim ponovno navesti sva postignuća profesora Radana, tome smo parcijalno posvetili prostor u prošlim brojevima naše novinje. Pitam se jedino zašto nismo onda masovno glasali za kontinuitet onoga što smo uspijeli do sada kao manjina, jer živjeti u državi koja broji 22 miliuna stanovnika, a mali dio od 7 tisuća stanovnika imati predstavnika u Parlamentu – nije mala stvar! Izuzetak su bili stanovnici Vodnika, koji su se većinom od 44% opredjeljeli za kandidata Zajedništva. Birači iz Karaševa svoje su elektoralne preferensije masovno orijentirali prema prof. Radanu. Kandidat Zajedništva Hrvata stekao je u našem najvećem selu povjerenje 48,85% biračkog tijela, dok je kandidat PDL-a (i PRM-a), inače jedine velike rumunjske stranke koja je smatrala potrebnim imati u Karaševu svog kandidata za zastupnički dom kojeg je preporučio sam predsjednik županije i podržao kandidaturu neodržanim obećanjem (opravka puta Karaševo-Kantar), dobio povjerenje samo 17,39% biračkog tijela. Za razliku od PDL-a, ostale velike rumunjske stranke nisu u Karaševu vodile kampanju svojim kandidatima za Zastupnički dom, jer su prije svega smatrale kako svaka manjina, pogotovo jedna malena kao što je naša, ima ustavno pravo na zastupnika iz vlastite zajednice.
|
Hrvatska grancica 
