|
Ivan Gundulic (1589 – 1638) |
|
|
|
|
marti, 23 decembrie 2008 |
 U ovdašnjem izdanju Hrvatske Grančice, kut namijenjen kulturi posvetit ćemo piscu kojega stvaralačka snaga i bogatstvo izraza, opseg i vrstovna raznolikost ukupnog opusa, nadvisuju iznad većine pisaca svojega vremena. Riječ je o najvećem hrvatskom baroknom piscu, Ivanu Gunduliću. Rodio se u Dubrovniku 1589. godine, u vrlo staroj i uglednoj plemićkoj obitelji. Stekao je klasično latinsko obrazovanje, uobičajeno za ono vrijeme, ali je, budući da je pohađao isusovački kolegij u Dubrovniku, bio i pod snažnim utjecajem ideja katoličke promidžbe. Izučio je i pravo, kako bi, kao i svi plemići, mogao obavljati državne poslove, tako kao što ih je obavljao i njegov otac. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, obavlja više državno-administrativnih službi u Dubrovniku i okolici; dva je puta bio knez u Konavlima (1615. i 1619.), a u Dubrovniku je uglavnom obavljao pravničke poslove. 1621. godine izabran je za izaslanika Republike bosanskog paše. Godine 1636. postaje senator, funkciju koju obavlja sve do smrti 8. prosinca 1638. godine.
Budući da su dubrovačkim knezom mogli postati samo plemići koji su napunili pedeset godina, nikad nije imao priliku obavljati tu funkciju. Gundulićeve su prve drame većinom bili prijevodi s talijanskoga ili scenske adaptacije pripovjednih djela. One su obrađivale poznate mitološke i književne teme, a uključivale su glazbu, balet i bogatu scenografiju. Od dramskih djela sačuvane su Arijadna, Prozerpina ugrabljena od Plutona, Dijana i Armida, dok su Galatea, Posvetilište ljuveno, Čerera, Kleopatra, Adon i Koraljka od Šira izgubljene. Gundulić se afirmira kao kršćanski autor djelom Pjesni pokorne kralja Davida. To su zapravo prijevodi Davidovih psalama. Zbirka sadrži slobodne prepjeve sedam pokornih psalama i teološko-meditativnu pjesmu Od veličanstva Božjijeh, koja se danas smatra Gundulićevom najboljom kraćom pjesmom. 1622. godine tiska se Suze sina razmetnog – religiozna poema u tri "plača" što obrađuje biblijsku parabolu iz Evanđelja po Luki o grešnom, razmetnom sinu koji se odmetnuo od oca, a kada se pokajao, bilo mu je sve oprošteno - otac ga je opet primio na svoja njedra. To je djelo u kojemu se mogu prepoznati barokne karakteristike (bogata i razvijena metaforika i antitetika, česta upotreba figura nabrajanja), ali i opća polazišta duhovnoga života: ispraznost i prolaznost ovozemaljskih uživanja, potreba iskupljenja grijeha te prihvaćanje načela kršćanske vjere. Godine 1628. u Dubrovniku se izvodi njegova pastirska igra Dubravka Centralno Gundulićevo djelo zauzima povijesno-romantični ep u 20 pjevanja Osman, kojega stvara u posljednjem desetljeću života. Osman opjevava događaje u vezi s turskim sultanom, njegov nasilni dolazak na vlast, njegov poraz u sukobu s poljskom vojskom kod Hoćima 1621.g i njegovo svrgnuće sljedeće godine. Gundulić je pred sobom imao realni svijet svoga vremena koji je dočarao u nekim likovima kojima je dao uvjerljive crte psiholoških oznaka stanovitih karaktera. Na taj način je svoj ep približio trajnim vrijednostima čovjekovih postupaka. Djelo spada među najveća dostignuća hrvatskog baroka. Gundulić se u stvaranju stihova najčešće koristi osmercem, međutim u njegovim djelima javljaju se i drugi oblici kao što su dvostruko rimovani dvanaesterac, i sestina.
|
Hrvatska grancica