Home arrow Hrvatska grancica arrow Religie arrow NEDELJA OBRACENJA SV. PAVLA arrow Hrvatska grancica arrow Teme religioase 
Arhiva articole Hrvatska grancica Teme religioase

NEDELJA OBRACENJA SV. PAVLA PDF Imprimare E-mail
joi, 19 februarie 2009
ImageNedjelja obraćenja Sv. Pavla U New Yorku nalazi se velika zgrada –palaća- ONU (organizacija ujedinjenih naroda). U njoj postoji jedna mala kapela za molitvu raznih vjernika…katolika, pravoslavaca, grko-katolika. Pored nje ima još jedna kapelica, ali za ljude koji ne vjeruju u ništa…takozvani “Humanisti”…na njihovu oltaru nalazi se svježa kita cvijeća, lijepo osvijetljena i ništa više. Tu dolaze svaki dan, provedu koji minut u šutnji…i odlaze… Što ih je dotjeralo da uvedu molitvu??? Ne vjeruju u Boga, ali se mole buketu ruža... Svako srce čežne za onim što je vječno : istina, ljubav i dobrota. Dijete kad prvi put zine –pita : « Mama, što je ovo ?...Što je ono?...Čovjek je željan istine i takav je sve do smrtnog časa. Uvijek se gomilaju nova i nova pitanja. Ali…istinu nikad dovoljno ne saznamo. Svi koji su dobili Nobelovu nagradu i koji od njih su još živi, glasali su, i većinom glasova proglasili Alberta Einsteina najvećim učenjakom novoga doba, ali on je ponavljao : « oh, kako je maleno ono što znam, a kako je veliko ono što ne znam. » I Sv.Pavao je bio veoma učen čovjek. Lijepo je pisao djela apostolska… Poput židovskih Rabina, stalno je putovao svjetom…Proganjao Isusovu Crkvu…nalazio joj mane i pogreške, kao što se i danas radi,…tražio odgovore da mu ispune srce… Napokon u Damasku pada sa konja i u svjetlu koje ga je osljepilo prepoznaje ranjenog Isusa… Pavle, Pavle zašto me proganjaš ?! Nije Pavao vidio ni velikog Boga, ni pametnog propovjednika, ni profesora, nego ranjenog i uskrsnulog Isusa i saznao istinu o samom sebi… Pametni kapelan se vraća sa olimpijade za Bibliju iz Njemačke, a mamu kojoj je umro sin ne zna kako da utješi. O beskućniku svatko govori - jer je to lijepo- ali nitko ga u dom ne prima…U ljubavi je svako «AS», ali malo koji o njoj piše, a da nije rastavljen, da nije prevario…Hemingwej piše o starcu koji 84 puta ne ulovi ribe, a vraća se i 85 put i uspjeva…izdržljiv je i strpljiv, međutim, nakon što dobiva nagradu za tu knjigu sam Hemingwej učini samoubojstvo, uzima sam sebi život - kakva strpljivost ?...tu je vidio Pavao kakav je čovjek !!! Nikoga siromašni, tužni i ostavljeni nisu izabrali da govori u njihovo ime -osim samo JEDNOGA, koji ima pravo na to - jer se rodio siroma kao oni. Bogati i pametni su mu proboli ruke da više ne blagoslivlja, a on danas grli svako srce…proboli su mu noge da više ne ide među ljude, a on je danas, svako jutro na 700 tisuća oltara na Misi i u više od milijardu duša…htjeli su sakriti njegovu istinu u tamnom grobu, a istina o Bogu koji ne sudi nego oprašta je danas u više od 800 tisuća spovedaonica koje su svaki prvi petak pune !!! Zato su se uvijek- tada i danas- kupili da ga slušaju…zato kleće pred oltarom njegove dobrote…svako jutro hvala - Sv. Misa…svaku večer hvala- Slava Ocu…zato je Evanđelje za njih « radosna vijest »…a radosnima ne treba radost… Kada malo dijete uhvati strah da ga netko ne voli, on bježi kod mame na grudi… « mama, nemoj me nikad ostaviti ! », puno majki ne zna zašto dijete tako jako stisne…ne pušta iz zagrljaja…strah ga je izgubiti ljubav !...najstrašnija mamina psovka : « pazi sine, da te ne odbijem od srca ! » Eto ! Tako Pavao nađe onoga koji nikad ne prestaje darivati svoju ljubav- Isusa Krista ! i postade njegov učenik i apostol…Bernadica veli : « tko Mariju jednom vidi ništa mu više nije lijepo na zemlji »…šta onda reći za Pavla koji je vidio Isusa…O, sretni Pavle…
 
< Precedent   Urmator >