Izvrsni rezultati naseg nogometnog tima na Hrvatskim svjetskim igrama u Zadru
luni, 23 martie 2009
„Skupina smrti“ kako su je nazvali hrvatski novinari, ili C skupina bila je skupina u kojoj su igrali i naši nogometaši. O njoj hrvatska lokalna novina „Zadarski list“ piše slijedeće: „…u skupini C najjačoj po snazi, „skupina smrti“, pored izvrsnih momčadi Hrvatske I i Rumunjske odličnom igrom su se predstavili i izabranici BiH.“ Na proteklome natjecanju u Zadru mi smo - kao što smo već napisali u jednome članku u ovoj novini- bili predstavljeni i selekcijom nogometaša u kojoj su bili izabrani igrači iz svih sedam karaševskih sela. Selekcija je bila napravljena na prošlom nogometnom kupu „Hrvatska Grančica".
U Zadru na nogometnom natjecanju „Crolimpijade“ bile su prisutne
dvanaest momčadi iz svijeta i Hrvatske. Momčadi bile su podijeljene u
tri skupine. U polufinalu mogle su se kvalificirati prve tri najbolje
plasirane momčadi iz skupine i još jedna četvrta momčad s najviše
prikupljenih bodova ( s najboljim „golaveražom“). Naša reprezentacija
plasirala se je u polufinale kao četvrta momčad s najviše prikupljenih
bodova od ostalih slabije plasiranih u grupama. U grupi C „skupini
smrti“naša reprezentacija igrala je s igračima iz Bosne i Hercegovine,
Njemačke i Hrvatske I. Prvu utakmicu imali su protiv Bosne i
Hercegovine, i pobijedili snažnu momčad BiH-a s 5-2. Druga utakmica
vrlo važna i najteža u skupini odigrala se protiv domaće momčadi
Hrvatska I. Rezultat je bio u korist domaćih igrača, pobijedili su s
4-3. U prvome poluvrjemenu igre domaći igrači zabili su tri gola
razlike, nakon pauze naši igrači snažnim mobiliziranjem snaga i
povezanijom igrom uspjeli su izjednačiti rezultat i ugroziti domaće
igrače šansom moguće pobjede. Prije kraja utakmice sreća je zaigrala na
strani domaće momčadi i zabili su četvrti gol razlike i plasirali se na
čelo skupine. Razgovarali smo s kapetanom naše momčadi, Mikolom
Maćejom, i pitali smo ga za razlog okrutne osvete koju su izvršili nad
igračima Njemačke reprezentacije (da spomenemo samo da u trećoj
utakmici igre naši reprezentativci pobijedili su Njemačku
reprezentaciju s nevjerojatnim rezultatom od 18-0) i dobili odgovor:
„…žao nam je Nijemaca. Nismo imali ništa protiv njih. Morali smo
prikupiti što više bodova da se kvalificiramo u polufinale, i posebno
me raduje spoznaja koju sam opazio dok smo igrali; naši igrači nemaju
mentalitet rumunjskih igrača koji nakon što postignu nekoliko gola
razlike zadovolje se rezultatom i prestanu igrati, mi smo do zadnje
kapi krvi na terenu ostavili, jeli smo zemlju pod nogama, dok nismo
postigli maksimum nismo odustali.“ Nakon plasiranja, u polufinalu, naša
momčad susrela je momčad Švicarske i lako ju pobijedila s nedostižnom
razlikom od 5-0 i plasirala se u finalu. U finali, igrom sreće ili
sudbine naša momčad opet je susrela jaku momčad domaćih igrača Hrvatska
I i otvorila šansu da im se osveti i osvoji prvo mjesto na natjecanju.
Nije se dogodili tako, splet nesretnih okolnosti povezanih zajedno,
zaigrao je opet na strani domaćih igrača; malen teren, na kojemu su se
odvijale igre, bolje poznat domaćim igračima jer su bili naviknuti
igrati na takvim terenima; pristrani sudac koji, kada našemu igraču
Bogdanu Kristijanu je bila razbijena glava na terenu od strane domaćeg
igrača napravio se je da ništa nije video; vrlo gruba igra domaćih
preplašenih igrača koji su znali da naša momčad je vrlo dobra, jer su
imali iskustvo igre iz kvalifikacijskih grupa gdje su skoro izgubili
utakmicu, dovela je do ponovne pobjede momčadi Hrvatska I. Ali prava
moralna i istinska pobjeda pripada našim igračima; požrtvovnom borbom i
korektnom igrom, naši igrači dokazali su da možemo biti ponosni na njih
i da se ne možemo nikako sramiti bilo kamo da odu u svijet i predstave
nas, rumunjske hrvate. I svi ti izvrsni rezultati, koji su oni
osvojili, postignuti su bez da imaju nikakve uvjete u kojima mogu
trenirati, bez da imaju adekvatan teren za igranje i bez da imaju
modernu opremu kao što mogu imati drugi igrači u nekim drugim zemljama.
Možemo biti samo ponosni na njih i diviti se njihovoj snažnoj volji za
pobjedom- pojavila se opet generacija nogometaša koja oživljuje prošlu slavu i tradiciju dobre nogometne igre u našim karaševskim selima.