Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

U Zadru na nogometnom natjecanju „Crolimpijade“ bile su prisutne dvanaest momčadi iz svijeta i Hrvatske. Momčadi bile su podijeljene u tri skupine. U polufinalu mogle su se kvalificirati prve tri najbolje plasirane momčadi iz skupine i još jedna četvrta momčad s najviše prikupljenih bodova ( s najboljim „golaveražom“). Naša reprezentacija plasirala se je u polufinale kao četvrta momčad s najviše prikupljenih bodova od ostalih slabije plasiranih u grupama. U grupi C „skupini smrti“naša reprezentacija igrala je s igračima iz Bosne i Hercegovine, Njemačke i Hrvatske I. Prvu utakmicu imali su protiv Bosne i Hercegovine, i pobijedili snažnu momčad BiH-a s 5-2. Druga utakmica vrlo važna i najteža u skupini odigrala se protiv domaće momčadi Hrvatska I. Rezultat je bio u korist domaćih igrača, pobijedili su s 4-3. U prvome poluvrjemenu igre domaći igrači zabili su tri gola razlike, nakon pauze naši igrači snažnim mobiliziranjem snaga i povezanijom igrom uspjeli su izjednačiti rezultat i ugroziti domaće igrače šansom moguće pobjede. Prije kraja utakmice sreća je zaigrala na strani domaće momčadi i zabili su četvrti gol razlike i plasirali se na čelo skupine. Razgovarali smo s kapetanom naše momčadi, Mikolom Maćejom, i pitali smo ga za razlog okrutne osvete koju su izvršili nad igračima Njemačke reprezentacije (da spomenemo samo da u trećoj utakmici igre naši reprezentativci pobijedili su Njemačku reprezentaciju s nevjerojatnim rezultatom od 18-0) i dobili odgovor: „…žao nam je Nijemaca. Nismo imali ništa protiv njih. Morali smo prikupiti što više bodova da se kvalificiramo u polufinale, i posebno me raduje spoznaja koju sam opazio dok smo igrali; naši igrači nemaju mentalitet rumunjskih igrača koji nakon što postignu nekoliko gola razlike zadovolje se rezultatom i prestanu igrati, mi smo do zadnje kapi krvi na terenu ostavili, jeli smo zemlju pod nogama, dok nismo postigli maksimum nismo odustali.“ Nakon plasiranja, u polufinalu, naša momčad susrela je momčad Švicarske i lako ju pobijedila s nedostižnom razlikom od 5-0 i plasirala se u finalu. U finali, igrom sreće ili sudbine naša momčad opet je susrela jaku momčad domaćih igrača Hrvatska I i otvorila šansu da im se osveti i osvoji prvo mjesto na natjecanju. Nije se dogodili tako, splet nesretnih okolnosti povezanih zajedno, zaigrao je opet na strani domaćih igrača; malen teren, na kojemu su se odvijale igre, bolje poznat domaćim igračima jer su bili naviknuti igrati na takvim terenima; pristrani sudac koji, kada našemu igraču Bogdanu Kristijanu je bila razbijena glava na terenu od strane domaćeg igrača napravio se je da ništa nije video; vrlo gruba igra domaćih preplašenih igrača koji su znali da naša momčad je vrlo dobra, jer su imali iskustvo igre iz kvalifikacijskih grupa gdje su skoro izgubili utakmicu, dovela je do ponovne pobjede momčadi Hrvatska I. Ali prava moralna i istinska pobjeda pripada našim igračima; požrtvovnom borbom i korektnom igrom, naši igrači dokazali su da možemo biti ponosni na njih i da se ne možemo nikako sramiti bilo kamo da odu u svijet i predstave nas, rumunjske hrvate. I svi ti izvrsni rezultati, koji su oni osvojili, postignuti su bez da imaju nikakve uvjete u kojima mogu trenirati, bez da imaju adekvatan teren za igranje i bez da imaju modernu opremu kao što mogu imati drugi igrači u nekim drugim zemljama. Možemo biti samo ponosni na njih i diviti se njihovoj snažnoj volji za pobjedom- pojavila se opet generacija nogometaša koja oživljuje prošlu slavu i tradiciju dobre nogometne igre u našim karaševskim selima.