Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Zašto post i molitva?

Ne izgleda li vam čudno da Sv.Crkva na drugu nedjelju korizme, čita evanđelje Isusovoga preobraženja i njegove slave? Prošlih nedjelja đavao odvodi Isusa na vrlo visoko brdo da ga kuša, da ga kupi za komad kruha – a danas ga odvodi Otac nebeski da ga pred apostolima proglasi učiteljem čovječanstva : « On je sin moj, njega slušajte… » Prošle nedjelje gladan - a danas on čini sretnog svakoga koga susretne…

Prošle nedjelje pregažen kao crv, a danas silni Bog… U Sv.Pismu su dva veoma važna brda (brega): brdo Tabor i brdo Kalvarija…brdo slave i brdo patnje. Kad je Isus odlazio na ta brda, uvijek je sa sobom uzimao trojicu apostola. On je duboko molio, razgovarao s Ocem nebeskim – međutim, oni su uvijek zaspali!!! Zato se dogodilo da je Isus molio, izdržao patnje, doživio uskrs… Apostoli nisu molili…svi su pobjegli od muke, napuštali misiju, a Petar ga se i odrekao… U životu se sve velike stvari postižu mukom i patnjom. Nema Tabora bez Golgote. Zato Isus na početku pokazuje svoju slavu…da budemo sigurni da je on pravi Bog…da je nad nama volja Oca nebeskoga…Kao da hoće reći : sreća je u mojim rukama, i ja vam je mogu udjeliti…toliko da ćete zauvijek biti sretni… Međutim, da bi ta sreća ostala – za nju se treba boriti…treba izdržati… Na početku svijeta Raj , Adam i Eva – a onda je došla zmija… Izlazak iz Egipta i velika čudesa, mana s neba, otvara se more – poslije se klanjaju volu… Betlehemska noć puna mira i anđeolske pjesme – onda bijeg u Egipat da ga ne ubiju… Početak sv. Crkve, Rusalije i čudesa, radost – a onda progonstvo krsćana… Početak ženidbe, ljubav i radost – kasnije patnja i prijevare… Početak svećenickog života, milost i molitva – kasnije padanja, svađe i duševna suša… Da se ne bi uplašili koliko je slab kada ga đavao kuša, Isus nam pokazuje i svoju snagu i slavu – a da se ne bi prevarili da je lako ostati sretan i slavan, on nam pokazuje svoju muku… Isus je s apostolima bio svaki dan. Vidjeli su ga kad su god htjeli. Bio im je kao kruh svagdan, kao majka i otac. Međutim, treba doći do rata…krize…da vidimo koliko je kruh važan... majka treba otići u bolnicu ili umrijeti da vidimo koliko je teško bez nje... I nama se dogodi da idemo svake Nedjelje kod Isusa na Sv.Misu, da budemo zajedno s njim – ali da ne pazimo kakav nam je svagdanji život…kakvi smo ljudi…da li moja zla djela i riječi ubijaju i bičuju Isusa u mom srcu (a svi znamo kako on krvari kada ga udaraju na križnjem putu), ili ga moja dobrota poliva, da kao nježni cvijet izraste i ostane u mojoj duši… Isus je apostole uzimao na stranu da u tišini mole. Evo zato par preporuka : -molimo i mi svaki dan kad smo sami…divno je biti s Isusom u sobi. -kaže se da čovjek toliko vrijedi, koliko puta na dan kaže « Hvala ! ». Kupi dobar molitvenik, da ti zahvalnost kada moliš uvijek bude lijepa. -nađi sebi mali križ -u postu, molitvi ili dobrom djelu- i nosi ga sad dok si u postu…tada nećeš biti daleko od Isusa kao Petar, nego blizu njega kao Simun Cirenac.