Home arrow Hrvatska grancica arrow Hrvatski narodni preporod arrow Hrvatska grancica arrow Literatura 
Arhiva articole Hrvatska grancica Literatura

Hrvatski narodni preporod PDF Imprimare E-mail
vineri, 03 aprilie 2009

Hrvatski narodni preporod

Hrvatski narodni i književni preporod naziv je za kulturni i nacionalni pokret koji se razvija na području Hrvatske u razdoblju od 1813. do 1850. pod utjecajem prosvjetiteljstva i romantizma, ali i sličnih pokreta u drugim zemljama Habsburške Monarhije. U tom razdoblju pojavljuje se i tzv. Ilirski pokret, politički pokret kojemu je cilj bio ujediniti sve Hrvate, a onda i druge južnoslavenske narode u Monarhiji. Ilirski pokret traje od 1835. do 1843. kada dolazi do zabrane Ilirskog imena. To je doba romantizma kada su se rađale moderne nacije pa tako i hrvatska nacionalna svijest koja prije nije postojala. 

Romantizam odnosno evropski nacionalizam je stvaralački vremenski period mitova odnosno dokazivanja autohtonosti pod svaku cijenu. Početkom 19. st. dolazi do mađarskog pritiska na Hrvatsku, koji se posebno očituje u uvođenju mađarskog jezika kao javnog (do tada je to bio latinski). Godine 1825. na saboru u Požunu Mađari traže uvođenje mađarskog jezika kao obaveznog u nastavi. 1827. sabor usvaja taj prijedlog, ali se paralelno s takvim idejama javljaju glasovi onih Hrvata koji se tome odupiru. U borbu protiv mađarizacije upušta hrvatska mlada inteligencija, na čelu s Ljudevitom Gajem. Isprva su aktualne samo jezične rasprave, ali kasnije to prerasta u jaki nacionalni pokret. Ilirski pokret je djelovao pod utjecajem slovačkog narodnog preporoditelja Jana Kollara prema kojem su Slaveni podijeljeni na rusko, poljsko, česko i ilirsko narječje, stoga su ilirci djelovali u smislu ujedinjenja svih južnih Slavena. Zapravo, svi južni Slaveni su smatrani potomcima antičkih Ilira. Politički program ilirizma sadržan je u programskom spisu grofa Janka Draškovića, "Disertacija". Osnovni program je zahtjev za hrvatskim kao službenim jezikom te ujedinjenje svih hrvatskih zemalja (uključuje i Slavoniju i Bosnu). U Hrvatskoj će punih sedam godina trajati silni ilirski zanos i davati ton cjelokupnom narodnom životu. Sve je u tom periodu bilo podvrgnuto ilirskoj ideji: ime naroda i teritorija, jezika i književnosti. Sve je nosilo ilirsko ime. Ispjevano je mnoštvo pjesama i bezbroj stihova u slavu Velike Ilirije i ilirskog jedinstva. Dolazi do velikog kulturnog prosperiteta: osniva se politička stranka "Ilirska stranka", časopis na hrvatskom jeziku "Novine Horvatske", prva drama na hrvatskom "Juran i Sofija", autora Ivana Kukuljevića Sakčinskoga, prva hrvatska opera "Ljubav i zloba", autora Vatroslava Lisinskog. Godine 1842. osnovana je Matica ilirska sa zadaćom tiskanja djela stare hrvatske književnosti iz Dubrovnika i Dalmacije. Ljudevit Gaj Centralna ličnost ilirskog pokreta. Rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini. Nakon završenja gimnazijskog školovanja upisuje studij filozofije u Beču, a potom nastavlja studij u Grazu. Doktorira 1834. u Leipzigu. Još u ranoj mladosti pisao je pjesme, pretežito na njemačkom jeziku, a već 1826. u Karlovcu mu je objavljena knjižica Die Schlösser bei Krapina (Tvrđave oko Krapine). Osim što je to prvo njegovo objavljeo djelo također predstavlja i historijat krapinskog starog grada. Četiri godine kasnije objavio je svoje djelo Kratka povijest horvatsko-slavenskog pravopisanja (Budim, 1830.) u kojem je iznio prijedlog pravopisne reforme hrvatskog jezika na principu da se svaki glas treba pisati samo jednim i uvijek istim slovom. Pravopis je izradio na principima ćirilice kao nacionalnog pisma preuzevši češke dijakritičke znakove (č, š i dr.). godine 1835. pokrenuo je list Novine horvatske (od 1836. Novine ilirske) s tjednim književnim prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska (od 1836. Danica ilirska). Njegov list je tiskan novim pravopisom i štokavskim narječjem s ijekavskim izgovorom. Za ovu inačicu novog pravopisa odlučili su se Gaj, V. Babukić i A. Mažuranić jer su težili tome da spoje staru jezičnu tradiciju s novim jezičnim gibanjima. Naime, štokavski dijalekt ijekavskog izgovora već je rabljen u dubrovačkoj književnosti. Popularnu pjesmu Još Hrvatska ni propala piše 1833. godine koja će biti jako dobro prihvaćena u hrvatskom narodu. Još Hrvatska ni propala Još Hrvatska ni propala dok mi živimo, visoko se bude stala kad ju zbudimo. Ak je dugo tvrdo spala, jača hoće bit, ak je sada u snu mala, će se prostranit. Hura! nek se ori i hrvatski govori! Ni li skoro skrajnje vrijeme da nju zvisimo, ter da stransko teško breme iz nas bacimo? Stari smo i mi Hrvati, nismo zabili da smo vaši pravi brati, zlo prebavili. Hura! nek se ori i hrvatski govori! Oj, Hrvati braćo mila, čujte našu riječ, razdružit nas neće sila baš nikakva već! Nas je nekad jedna majka draga rodila, hrvatskim nas, Bog joj plati, mlijekom dojila. Hura! nek se ori i hrvatski govori!
 
< Precedent   Urmator >
[ Inapoi ]

FrontPage