Hrvatski narodni preporod
Hrvatski narodni i književni preporod naziv je za kulturni i nacionalni pokret koji se razvija na području Hrvatske u razdoblju od 1813. do 1850. pod utjecajem prosvjetiteljstva i romantizma, ali i sličnih pokreta u drugim zemljama Habsburške Monarhije. U tom razdoblju pojavljuje se i tzv. Ilirski pokret, politički pokret kojemu je cilj bio ujediniti sve Hrvate, a onda i druge južnoslavenske narode u Monarhiji. Ilirski pokret traje od 1835. do 1843. kada dolazi do zabrane Ilirskog imena. To je doba romantizma kada su se rađale moderne nacije pa tako i hrvatska nacionalna svijest koja prije nije postojala.
Romantizam odnosno evropski nacionalizam je stvaralački vremenski
period mitova odnosno dokazivanja autohtonosti pod svaku cijenu.
Početkom 19. st. dolazi do mađarskog pritiska na Hrvatsku, koji se
posebno očituje u uvođenju mađarskog jezika kao javnog (do tada je to
bio latinski). Godine 1825. na saboru u Požunu Mađari traže uvođenje
mađarskog jezika kao obaveznog u nastavi. 1827. sabor usvaja taj
prijedlog, ali se paralelno s takvim idejama javljaju glasovi onih
Hrvata koji se tome odupiru. U borbu protiv mađarizacije upušta
hrvatska mlada inteligencija, na čelu s Ljudevitom Gajem. Isprva su
aktualne samo jezične rasprave, ali kasnije to prerasta u jaki
nacionalni pokret. Ilirski pokret je djelovao pod utjecajem slovačkog
narodnog preporoditelja Jana Kollara prema kojem su Slaveni podijeljeni
na rusko, poljsko, česko i ilirsko narječje, stoga su ilirci djelovali
u smislu ujedinjenja svih južnih Slavena. Zapravo, svi južni Slaveni su
smatrani potomcima antičkih Ilira. Politički program ilirizma sadržan
je u programskom spisu grofa Janka Draškovića, "Disertacija". Osnovni
program je zahtjev za hrvatskim kao službenim jezikom te ujedinjenje
svih hrvatskih zemalja (uključuje i Slavoniju i Bosnu). U Hrvatskoj će
punih sedam godina trajati silni ilirski zanos i davati ton cjelokupnom
narodnom životu. Sve je u tom periodu bilo podvrgnuto ilirskoj ideji:
ime naroda i teritorija, jezika i književnosti. Sve je nosilo ilirsko
ime. Ispjevano je mnoštvo pjesama i bezbroj stihova u slavu Velike
Ilirije i ilirskog jedinstva. Dolazi do velikog kulturnog prosperiteta:
osniva se politička stranka "Ilirska stranka", časopis na hrvatskom
jeziku "Novine Horvatske", prva drama na hrvatskom "Juran i Sofija",
autora Ivana Kukuljevića Sakčinskoga, prva hrvatska opera "Ljubav i
zloba", autora Vatroslava Lisinskog. Godine 1842. osnovana je Matica
ilirska sa zadaćom tiskanja djela stare hrvatske književnosti iz
Dubrovnika i Dalmacije.
Ljudevit Gaj
Centralna ličnost ilirskog pokreta. Rođen je 8. srpnja 1809. u Krapini.
Nakon završenja gimnazijskog školovanja upisuje studij filozofije u
Beču, a potom nastavlja studij u Grazu. Doktorira 1834. u Leipzigu. Još
u ranoj mladosti pisao je pjesme, pretežito na njemačkom jeziku, a već
1826. u Karlovcu mu je objavljena knjižica Die Schlösser bei Krapina
(Tvrđave oko Krapine). Osim što je to prvo njegovo objavljeo djelo
također predstavlja i historijat krapinskog starog grada. Četiri godine
kasnije objavio je svoje djelo Kratka povijest horvatsko-slavenskog
pravopisanja (Budim, 1830.) u kojem je iznio prijedlog pravopisne
reforme hrvatskog jezika na principu da se svaki glas treba pisati samo
jednim i uvijek istim slovom. Pravopis je izradio na principima
ćirilice kao nacionalnog pisma preuzevši češke dijakritičke znakove (č,
š i dr.). godine 1835. pokrenuo je list Novine horvatske (od 1836.
Novine ilirske) s tjednim književnim prilogom Danica horvatska,
slavonska i dalmatinska (od 1836. Danica ilirska). Njegov list je
tiskan novim pravopisom i štokavskim narječjem s ijekavskim izgovorom.
Za ovu inačicu novog pravopisa odlučili su se Gaj, V. Babukić i A.
Mažuranić jer su težili tome da spoje staru jezičnu tradiciju s novim
jezičnim gibanjima. Naime, štokavski dijalekt ijekavskog izgovora već
je rabljen u dubrovačkoj književnosti. Popularnu pjesmu Još Hrvatska ni
propala piše 1833. godine koja će biti jako dobro prihvaćena u
hrvatskom narodu.
Još Hrvatska ni propala
Još Hrvatska ni propala dok mi živimo,
visoko se bude stala kad ju zbudimo.
Ak je dugo tvrdo spala, jača hoće bit,
ak je sada u snu mala, će se prostranit.
Hura! nek se ori i hrvatski govori!
Ni li skoro skrajnje vrijeme da nju zvisimo,
ter da stransko teško breme iz nas bacimo?
Stari smo i mi Hrvati, nismo zabili
da smo vaši pravi brati, zlo prebavili.
Hura! nek se ori i hrvatski govori!
Oj, Hrvati braćo mila, čujte našu riječ,
razdružit nas neće sila baš nikakva već!
Nas je nekad jedna majka draga rodila,
hrvatskim nas, Bog joj plati, mlijekom dojila.
Hura! nek se ori i hrvatski govori!
|