Home arrow Hrvatska grancica arrow Realitatiile noastre arrow Kapela na Kalvariji u Karasevu arrow Hrvatska grancica arrow Realitatile noastre 
Arhiva articole Hrvatska grancica Realitatile noastre

Search by tag : alegeri, parlamentare, alegeri parlamentare, carasova, Carasova


Kapela na Kalvariji u Karasevu PDF Imprimare E-mail
miercuri, 10 iunie 2009

dsc00962.jpgSelo Karaševo - ili kako ga s pravom nazivaju naši komšije salašanje - lepo Karaševo. Tu osobitost mu daje položaj u kojemu leži, - okolina, bregovi, kljancevi, krš (Potkrše), Čopljaja, Goruniče, Pinet, reka Karaš sa svojom bistrom planinskom vodom, naši studenci, naši domovi i mnogo što bi se moglo reći o lepoti našega sela. Osobitu lepotu mu daje brežuljak koji nam stoji pred okom i razveseli kad se vraćamo od salaša ili umorni od rađe na poljima. Taj brežuljak je Kalvarija, a na njoj kao kruna stoji kapela s kipom raspeća Isusa Krista. Ako na svetu ima znamenita mjesta što označavaju lepotu prirode, reke, planine, crkve, katedrale, palate, muzeji, kulturna ostvarenja, s kojima se narodi diče, mi Karaševci se dičimo s našim lepim selom, te osobito s Kalvarijom i Kapelom.

Čudotvorna priroda stvorila je to uzdignuće, taj brežuljak što su ga stanovnici sela nazvali Kalvarija, aludirajući na Kalvariju u Jeruzalimu. U stvari, pitamo se što znači ta reč? Kalvarija, na latinskom “Calvarium”, na hebrejskom Golgotha, znači mjesto strašne tjelesne i duševne muke i smrt Isusa Krista. Na tom mjestu je čovječji sin napojen čemerom i sirčetom, razapet na križu, probođen u rebra od rimskog centuriona i molio za oproštaj svojih krvnika: “Bože oprosti im, jer ne znaju što čine!”

Na Jeruzalimskoj Golgothi prije otprilike dve hiljade godine izvršena je presuda, Krist je osuđen na smrt i pogubljen. U stvari, to je bio čovječji sud, kako su ga proroci predvidjeli i politički sud kakvih, na žalost, i sad ima. “Ako ga ne osudiš nisi prijatelj Cesara!” Pitamo se: zašto je svemogući otac žrtvovao svog voljenog sina, a sin dragovoljno prihvatio tu žrtvu na križu? Odgovor je jasan: zbog ljubavi prema ljudima i oproštanja grijeha čovječega, to je pobjeda života nad smrću, pobjeda vječnog života! Jer, nakon smrti na križu sljedio je uskrs, temelj naše kršćanske vjere, veliki blagdan, blagdan radosti, nade i zahvalnosti Spasitelju.

Podignuće kapele u obliku rodande s kupolom na vrhu brežuljka nalik na jednu krunisanu glavu – potpuno odgovara uzdignuću terena. Bila je to mudra ideja svećenika Martina Halkozia i naših predaka, a mi Karaševci dužni smo im zahvaliti. Također, nama, našim duhovnicima, te laičik i pučkim vlastima pripada dužnost da vodimo brigu o tom nasljeđenom blagu. Okolo kapele posađeni su moljeci četinjari kao neka vrsta štita i obrane od vjetra i nevremena.

Naš karaševski pokojni svećenik Todor Katić zasadio je celi brežuljak sa šumom moljeca koja je nekako razveselila i ojačala brijeg od urušivanja. To je još jedno plemenito dijelo karaševskog pokojnog župnika koje treba slijediti njegovanjem i sađenjem novih četinjara ukoliko želomo da brežuljak ostane uvjek zelen i veseo, pa čak i zimi kad ga pokrije snijeg.

U petak, za vrijeme Cvetne nedelje, imao sam radosno iznenađenje prisustvovati molenju križnjeg puta po uzoru na “Via dolorosa” u Jeruzalimu. Reljefni prizori mučeničkog puta Isusa Krista, ukljesani u mramorna stajališta, dar su općine Zmijavci iz Hrvatske i sela Karaševa. Na kraju veliko im hvala!

Rođen sam u podnožju Kalvarije i više godina sam ministriral u crkvi i kapeli. Pogled mi je svaki dan bio okrenut prema Kalvariji, a u djetinstvu sam se radovao snijegu i sanjkao po brežuljku s ostalom djecom. Danas hoću prepričati sugestivne stihove znamenitog pjesnika rimskoga doba – Publiusa Vergiliusa Maroa, rođenog u blizini Mantove: Karaševo genuit pasqua rura duces!

Dr. Martin Slovenski, kum Hrvatske Grančice

 
< Precedent   Urmator >