Home arrow Hrvatska grancica arrow Realitatiile noastre arrow Karasevske vrednote arrow Hrvatska grancica arrow Realitatile noastre 
Arhiva articole Hrvatska grancica Realitatile noastre

Search by tag : alegeri, parlamentare, alegeri parlamentare, carasova, Carasova


Karasevske vrednote PDF Imprimare E-mail
miercuri, 10 iunie 2009

12.jpgSvaki je narod dužan poštivati svoju povijest, pa tako i naš karaševski, jer stara poslovica kaže: „Tko ne poštuje svoju prošlost, nije dostojan svoje budućnosti“. Karaševci su prije sedam sto godina naselili ove planinske krajeve, osjetivši opasnost od turske invazije, koji su u kratkom vremenu zatim napali i okupirali neke dijelove Bosne. Karaševci su došli u ove krajeve na čelu sa svojim misnicima franjevcima, jer su preferirali sačuvati katoličku vjero-ispovijest, nego obratiti se na islam. Ostavili su sve svoje na starome mjestu, osim katoličanstva, kojega su sačuvali sve do naših dana. U tome im je uveliko pripomogao i isusovac Mihovil Lovinić, koji je u Karaševo došao 1726. godine i ostao među svojim sunarodnjacima do prerane smrti 1730. godine. Za svo to vrijeme Lovinić je neprestano podučavao svoje vjernike pravim duhovnim vrednostima i naučio ih je osnovne molitve. Zajedno je sa svojim vjernicima podigao crkvu u Karaševu, jednu od najstarijih Banatskih crkava, kopavši temelje i pomagavši majstorima na svim poslovima oko gradnje.

Izgradnja kapelice na karaševskoj Kalvariji započela je 1900. godine kada je u najveće mjesto Karaševaka došao misnik Martin Halkoczi. Crkva Marijina Uzvišenja je u to doba bila premalena za otprilike 4.000 stanovnika koliko je brojilo Karaševo na samom početku 20 stoljeća, a misnik ju je odlučio produžiti. Da bi pobožni narod mogao pratiti svete mise za vrijeme radova na povećivanju karaševske crkve, krenulo se izgradnjom kapelice na Kalvariji, na mjestu gdje je od davnih vremena postojao jedan križ. Vlč. Martin Halcoczi je, na žalost, obolio i preminuo 1910. godine, a sahranjen je pod oltarom kapele na Kalvariji. Četiri godine kasnije započeo je prvi svjetski boj koji je donio bolesti, glad i siromaštvo, pa su planovi za proširenjem karaševske crkve ostali neostvareni.

Nakon drugog svjetskog rata postavljen je u Kurjačici prvi kip gospe Lurdske, kojega su nosile četiri djevice u organiziranoj procesiji iz crkve do svetišta. Mjesto je u kljancu iskopao stari majstor Pućeran 1947. godine, za vrijeme vlč. Ivana Koha. I mještani su podržali radove i uređivanje mjesta kod svete Marije Lordske, svaki, naravno, u mjeri svojih mogućnosti. Budući da su bile gladne godine, kako mi je rekao deda Ivan Ferička, koji je još uvijek živ i dobro poznaje tadašnje prilike, neki su karaševci davali majstorima kukuruz i pšenicu, a drugi su i sami pomogli da se radovi privedu kraju.

Danas se Karaševo može dičiti preljepim svetištem kod svete Marije Lordske, takvim kakvi rijetko postoje u našim krajevima. Htio bih i ovim putem izraziti svoju zahvalnost svim Karaševcima koji su pomogli da se svetište osnuje, karaševskoj komandi i nadasve općini i župi Zmijavci, koji su nam donirali kip gospe Lurdske i svete Bernardice. Ista je općina i župa poklonila Karaševcima i reljefne slike za stajališta križnjeg puta na Kalvariji, a ovdje bih također želio istaknuti zalaganje čitave naše općine i posebno obitelji Moldovan koji su pripomogli da se uredi Križni put.

Piše s radošću u srcu, Marko Dobra Grčić.

 
< Precedent   Urmator >