Koordinacijski odbor ZHR-a |
|
|
|
vineri, 17 iulie 2009 |
U subotu, 30-tog travnja, selo Vodnik je prvi put ugostio sjednicu Koordinacijskg odbora ZHR-a. Na dnevnom redu, među ostalim, raspravljalo se o usvajanju budžeta ZHR-a i Programa akcija za 2009. godinu. Posebnu temu sačinjavalo je zalaganje ZHR-a za prava njegovanja maternjeg jezika u školama.
Pretpostavlja se da će se za ovu godinu, budući da teškoće financijske krize nisu zaobišle našu državu, novčana sredstva namjenjena Zajedništvu biti donekle skraćena. Unatoć tome, optimizam nije nestao iz redova članova Koordinacijskog odbora pa su oni jednoglasno osvojili projekt budžeta za ovu godinu.
Najveća svota novaca osvojenog budžeta bit će odvojena za investicije,
od kojih su najvažnije: finalizacija radova na sceni ispred zgrade
ZHR-a (osvjetljenje, akustika), početak gradnje nove polivalentne
dvorane u Karaševu i izrada projekta etnografskog muzeja u Karaševu.
Također, kulturno-šporske akcije koje će ZHR poduzeti ili podržati u
tekućoj godini imat će solidnu novćanu potporu. Spomenimo ovdje samo
nekoliko: organiziranje seminara „Didaktika internacional“,
organiziranje drugog izdanja kupa Hrvatska Grančica-Junior,
sudjelovanje ansambla „Karaševska zora“ na raznim folklornim smotrama i
sudjelovanje reprezentacije hrvatske zajednice u Rumunjskoj na
Europskom prvenstvu hrvatskih nacionalnih manjina, koji se ove godine
održava u Splitu Ni starije generacije nisu bile ispuštene iz vida.
Zajedništvo Hrvata namjerava nastaviti organizirati u Centralnom
sjedištu obljetnice sedamdesetogodišnjaka i prirediti kulturni spektakl
na novoizgrađenoj karaševskoj otvorenoj sceni, gdje bi glavni
protagonisti trebali biti stariji amateri karaševskog kulturnog
društva. Ne u zadnjem redu moramo navesti i novčanu potporu koju će
Zajedništvo dati kako bi se pripomoglo organiziranje kirvaja u svim
hrvatskim selima iz Rumunjske. Mislim tu u prvom redu na plaćanje onih
muzičkih formacija koje će učestvovati na kirvajima i koje će prvotno
promovirati našu folklornu baštinu (koliko je god to moguće). ZHR
smatra da će ova mala financijska podrška dobro doći, s jedne strane,
mještanima koji će imati na ovaj način jednu brigu manje uoči veselja,
a s druge strane pripomoći će u održavanju naših tradicija. U ovom
kontekstu, posebno se razmatrao slučaj Rekaša iz tamiške zupanije, za
čiju malu hrvatsku zajednicu Zajedništvu je pripala čast pripremiti
slavlje i veselje za dan kirvaja. Ako su karaševska sela, na svu našu
sreću, kompaktna mjesta u kojima Hrvati sačinjavaju apsolutnu većinu,
to se ne može reći i o Rekašu . To je mjesto u kojemu zajedno žive
zajednice Hrvata, Nijemaca, Mađara, Rumunja i Rroma. Hrvati su najprije
naselili ovo mjesto, oni su ujedno i nositelji hrama crkve i bili su
nekoć najutjecajnija zajednica. Sada se slika drastično promjenila. Od
ugleda hrvatskog rekaškog stanovništva ostala je samo sjena i lijepa
uspomena preostalim članovima malobrojčane zajednice. Na žalost,
stanovništvo je zastarjelo, a hrvatska tradicija na ovom prostoru se
svakom isteklom godinom sve više gubi. Zajedništvo Hrvata želi izaći u
susret našim ljudima iz tog kraja i pomoći im da ponovo ožive barem
jedan mali dio tradicije, a što je najvažnije, pokazati tim ljudima da
nisu sami i da ipak netko još uvijek misli na njih. Na zadnjoj točci
sastanka Koordinacijskog odbora bila je ponovno analizirana teška
situacija u kojoj se nalazi gimnazija iz Ravnika. Nakon mnogobrojnih i
sustavnih akcija koje je Zajedništvo poduzelo kako bi korektno i
doslijedno informiralo javno mnijenje, Ministarstvo odgoja i
obrazovanja, i ne u zadnju ruku čelnike lupačke općine o opasnosti koja
prijeti ravničkoj školi i implicitno karaševskom govoru i našoj maloj
hrvatskoj zajednici, procjenilo se da je Zajedništvo poduzelo sve što
mu je stajalo u moći kako bi zaustavilo zlo i nepravicu koja već od par
godina prijeti našem školstvu. ZHR još uvijek vjeruje da će vijeće
općine Lupak, u čijim je rukama ostala sudbina škole iz Ravnika,
donijeti pozitivnu odluku u korist te škole, iako će općina imati
novčane poteškoće zbog ovogodišnjeg siromašnog budžeta. Međutim, mi
vjerujemo da bilo koji napor učinjen kako bi se zaštitio identitet naše
zajednice vrijedi više nego bilo koja nova zgrada, novoasfaltirani put
ili bilo što drugo što može općina raditi s novcima kojih bi eventualno
uštedjela ako bi se podvrgnula nepravednom nalogu rumunjskog
Ministarstva obrazovanja glede komasacije naših škola. Upravo protiv
takvih odluka moramo se boriti, bez obzira na cijenu, jer sačuvanje
našeg identiteta mora ostati apsolutni prioritet naše zajednice.
|