Arhiva članaka Hrvatska grancica Knjizevnost

Starac i More PDF Ispis E-mail
Wednesday, 16 September 2009

11.jpg Prošlog tjedna razgovarao sam s jednom kolegicom iz Zagreba. Pričao sam joj kako idućih dana želim ići na pecanje. U šali, poželjela mi je da uhvatim ribu kao Hemingwayov junak. Sjetio sam se da imam tu knjigu u knjižnici i kako bi valjalo preporučiti je čitateljima. Vrlo je nezahvalno pisati o velikim romanopiscima, postoji opasnost da komentar postane patetičan ili da se napišu velike gluposti. Veličina genija nekog pisca ne dopušta sitne analize ili komentare djela. Najbolji komentar koji bi bio dostojan takvog djela imao bi samo nekoliko retka: „…uzmite knjigu, pročitajte je, i uživajte u ljepoti!“. Pošto ja radim kao bibliotekar i nemam velike pretenzije da ovih mojih nekoliko redaka pronađu neku veliku istinu o noveli “Starac i more” Ernesta Hemingwaya , već toliko da probude interes kod čitatelja, onda se osuđujem napisati nekoliko svojih dojmova i ponukam čitatelja da me posjeti i posudi knjigu. Novela „ Starac i more” bila je napisana 1951 godine i izdana 1952 g. Godinu dana kasnije bila je nagrađena Pulitzerovom nagradom, a 1954 g. Nobelovom nagradom za književnost. Postoji i film rađen prema noveli, postoje više verzija, prva verzija rađena 1958 koja je osvojila Oscara je i najbolja. Film sam gledao davno prije, bio sam dijete i ostao mi je u sjećanju kao izniman film. Sjećam se prizora kako starac se bori s golemom ribom, moli Boga i nada se pobjedi. Knjigu sam pročitao iznova prošle godine i doživio je u drugačijem svijetlu. Pišem nekoliko prizora koji su mi ostali zabilježeni u sjećanju: „vedar sunčan dan, površina mora koja se sjaji kao ogledalo, plavo mekano nebo koje mami pogled da se zadubi u njega i zaspi odmoren od briga, ispod površine mora dubina, tamno plava, opasna, tajnovita, tamo je riba, slobodna, puna života, hirovita i poželjna. Na površini starac, jak, iskusan, strpljiv, čeka. Čeka nadu svoga života. On mora uloviti ribu jer to mu je cilj koji opravdava njegovo postojanje, to je njegova sudbina. Ne lovi iz lakomosti, lovi jer mora, on moli ribu da mu oprosti što je mora ubiti, on i riba su prijatelji, sudbinski vezani. Na kraju starcu se ispunjava želja, ubija ribu, njegova životna nada došla je do ostvarenja, ali…ali pada iz vedroga neba i prekida slatki san, sve se vraća negdje gdje čovjeku ozebe srce kad mora pomisliti da se mora vratit.“ Što se dogodilo pročitajte sami. I da li je Hemingway u pravu kada otvara tu ideju na kraju knjige, isto odlučite sami. Ovdje završavam, nadam se da sam vam probudio interes.

Jakob Domaneant

 
« Prethodna   Slijedeća »