Proslava Bozica u Karasevu |
|
|
|
joi, 11 februarie 2010 |
Proslava Božića u Karaševu započela je svetom misom ili Polnoćkom koju je predvodio vlč. Đuređ Katić u tradicionalno lijepo okićenoj crkvi Marijina Uzvišenja. Mnoštvo vjernika iz Karaševa, ali i Karaševaka koji rade u inozemstvu i koji se uvijek vraćaju svojim domovima povodom velikih katoličkih Blagdana, ispunilo je našu crkvu i u pravom kršćanskom duhu dočekalo Isusovo rođenje. Ove godine Polnočka je bila ozvučena brigom Zajedništva Hrvata, tako da se mogla ćuti i slušati i u samom središtu našeg sela.
Sutradan je održana rana, a nešto kasnije središnja sveta misa u koncelebraciji oba svećenika iz Karaševa. Po običaju, Karaševci provode prvi dan Božića doma, u okrugu obitelji, a na drugi dan posjećuju svoju rodbinu, prijatelje, razmjenjuju poklone i sve prolazi opet u određenom zajedništvu.
Tradicionalni božićni običaji, njegovani godinama kod Karaševci, počeli su polako ali sigurno nestajati. Sve je manje djece koja na Trpni dan i Božić idu s lijepo ukrašenim i osvjetljenim betlehemom od doma do doma, pjevajući prigodne pjesme i najavljujući ukućanima rođenje maloga Isusa. Nekako za uzvrat, u zadnje vrijeme se često događa da karaševske kuće budu najprije obilažene od skupina djece rumunjske nacionalnosti koja pjevaju „colinde“, što je samo prije nekoliko godina bilo posve nezamislivo.
Potpuno je nestao običaj da se za vrijeme Božića Karaševci okupe na
pučkom veselju u Kulturnom domu i da pokrenu tradicionalni danac ili
zaplešu u ritmu neke stare karaševske popijevke. Danas postoji
drugačija vrsta zabave. Mjesta okupa i veselja Karaševaka su postali
kafići i restorani iz središta sela gdje se naši ljudi zabavljaju do
kasne jutarnje sate. U novije vrijeme je postala prava moda da vlasnici
karaševskih restorana sve češće zovu u svoje objekte renomirane muzičke
formacije iz susjedne Srbije, koje sa svojom popularnošću privlače
ogromnu publiku i krejiraju dobro raspoloženje. Tako je bilo i na
Božić. U prepunom restoranu SC MILOVAN CONSTRUCT SRL tražila se stolica
„više“, a ljudi su nestrpljivo čekali Dragana Pantića Smederevca, koji
je tamo gostovao, da uzme mikrofon i započne svoj repertoar. I restoran
„????“, po površini najveći u Karaševu, bio je do kraja ispunjen za
vrijeme Božića. Tamo je goste zabavljao i stvorio atmosferu za pamćenje
orkestar Dragana Todorovića Žvakca, koji je već nekoliko puta prije
gostovao u Karaševu.
Koliko će u našem selu trajati novonastali trend slušanja srpskih
narodnjaka, teško je odgovoriti. Vjerojatno onoliko dugo koliko takva
vrsta glazbe ljudima bude servirana. Što se publike koja dolazi na
takva veselja tiče, to su uglavnom mladi ljudi, moderni, besprijekorno
odjeveni i svi znaju napamet riječi svake pjesme. Naravno, narodnjaci
nisu apsolutno prihvaćeni u Karaševu. Postoje puno ljudi, a posebno
stariji naraštaji, koji nisu fascinirani srpskom narodnom muzikom ili
im se takav stil glazbe naprosto ne sviđa.Ova druga skupina karaševskih
stanovnika je bila lišena pučkog veselja za najveći karaševski blagdan,
jer su oni prije svega preferirali da se priredi tradicionalno
zajedničko veselje u Kulturnom domu i da se opet začuje karaševska
popijevka, kako je to bilo sve do prošle godine. Ivan Dobra
|