I ove godine u Vojvodini, gradu Subotici održalo se 15. siječnja u restoranu KTC (Križevački Trgovački Centar) s početkom u 18:30 „Prelo Mladeži“, treće po redu. Toj lijepoj zabavi bili smo pozvani i mi, Hrvati iz Rumunjske, 33. osoba koje su odlučile u kratko vrijeme posjetiti svoju braču Hrvate u Srbiju za jedan dan.
Grupa bila je sastavljena od nogometne reprezentacije i pripadnika
mladih ZHR-a.
Išlo se s autobusom, polazak je bio u 5:30 iz Karaševa. Svi iz okoline
(Ravnika, Vodnika, Klokotiča i Nermiđa) koji su išli u Suboticu došli
su u Karaševo. Iznimku činile su tri osobe, koje smo usput uzeli iz
Rešice i Temišvara. Putovanje je bilo dugo ali i veselo, pogotovo na
povratku!
U Suboticu stigli smo negdje oko 12h, sa zakašnjenjem zbog malih
problema, ali kojih uvijek mora da ima na carini, pa onda kruženja
gradom, jer nismo uspjeli naći pomoću GPS-a ulicu gdje se nalazi Dom
Demokratskog Saveza Hrvata u Vojvodini, mjesto gdje su nam domaćini
priredili doček. Al na kraju, uspjeli smo uspostaviti telefonsku vezu,
te su nas dočekali i uputili na mjesto gdje možemo parkirati autobus i
napokon sići poslije skoro 7h putovanja. Dočekao nas je g. Ivan
Budinčević, koji uz lijep pozdrav i dobrodošlicu upućenu svima, pozvao
nas je u Dom DSHV-a, gdje nam je predstavio svoje kolege, koji su
također lijepo pozdravili i održali kratak govor. Tu, g. Petar Kuntić,
s velikim oduševljenjem govorio je o danu mladi pod nazivom „Prelo“,
kao o jednom vrlo velikom i važnom danu, na kojem će se ove godine
okupiti oko 700. mladih, Hrvata i Hrvatica iz Vojvodine i okoline.
Dodao je još, da cilj ovoga prela nije samo da se tamo dođe najede i
napije i da se ide kući, već da se jave određena poznanstva, da se
međusobno mladi bolje zbliže i kordiniraju, pa kad mladi iz njihovih
zajednica dođu k nama, da se oni već poznaju i stvore lijepa
prijateljstva. Zelja g. Petra Kuntića je da ako za nas to prelo bude
lijep doživljaj, voleo bi za svoje mlade, da to bude jak poticaj, da
istraju u povezivanju Hrvata i nakon njihovog ulaska u EU, kada neće
biti više granica. A raduje sešto je uspjelo povezivanje prijateljstva
sa Hrvatima iz Rumunjske i želi da to prijateljstvo traje i ostane i
među mladima ovih područja još dugo godina.
Poslije pozdravnih govora članova i prijatelja DSHV-a, i naš prijatelj
i kolega, Slobodan Gera obratio se sa par riječi, zahvaljujući se u ime
Hrvata iz Rumunjske i prof. Milje Radana, našeg sabornika, čije
pozdrave je preneo, i kaže dalje, da se raduje što ova veza postaje sve
čvršća a dokaz toga je da smo po drugi put gosti Hrvata iz Subotice, a
ono što je najvažnije, je to, da ovaj kulturni, športski i prijateljski
kontak završi s pobjedom prijateljstva.
Slijedio je obilazak centra grada, koga nam je g. Marko Vicko, pokušao
ispričati i pokazati ono najbitnije, točnije rečeno, simbole, grada
Subotice. Tako da, posjetili smo franjevački samostan i crkvu posvećenu
sv. Mihovilu Arkanđelu, u koju nas je primio i kratku istoriju ispričao
fra. Marjan Kovačević, koj nam je pokazao i kapelu Crne Gospe (mjesto
za liturgie i ispovjedanje). Povijest Gradske kuće, njenog tornja
(simbola i vidikovca grada) i vijećnice ukratko, opisala je gđa.
Danijela iz muzeja. Nakon toga slijedio je ručak i polazak prema
Multiplex Areni, gdje je naš nogometni tim imao odigrati dvije
utakmice: jednu sa DSHV-om i jednu sa Hrvatima iz Segedina. Na
malonogometnoj utakmici tim ZHR-a uspio je zaraditi II mjesto. Naš
najbolji igrač Milovan Gera početkom prvog poluvremena bio je ozlijeđen
te nije mogao više nastaviti igru. Drugi nesporazum javio se nakon toga
što su prvim timovima zabranili da igraju sa loptom kojom se igra
nogomet vani i ubacili loptu kojom se igra u dvorani, koja je i bila
loše kvalite, po izjavi igrača. Prvu utakmicu izgubili smo sa 7:2 u
igri sa DSHV-am, a drugu sa Segedinom zaradili sa 2:0. tako da prvo
mijesto pripalo DSHV-u, drugo bilo je naše, a treće Segedina. Što se
tiče rezultata, naši igrači sigurno su imali što naučiti i uvidjeti da
je velika razlika igrati mali nogomet na umjetnoj travi, gdje inače,
nemaju iskustva i igrati vani, na velikom terenu, gdje i odigravaju
razne utakmice. Pehare je predao kapetan malonogometne momčadi
katoličkih svećenika Hrvatske, vlč. Krešimir Žinić, župnik župe sv. Ane
(Križevci), .kapetanima timova. Nakon toga, krenulo se ka restoranu
KTC, gdje su nas ostali gosti već čekali. Uz dobro vino i sok čuli smo
lijepe govore političkih, manjinskih i crkvenih predstavnika, a ključnu
rečenicu za to veće III. prela, izgovorio g. Damijanović, a ona glasi:
„Kako je lijepo i ugodno, kad su braća zajedno!“ U održanim govorima
poruke su bile razne, od čuvanja identiteta i ponosa da smo Hrvati ma
gdje bili i živjeli, pa sve do cijenjenja tuđeg a da ne zaboravimo da
ljubimo svoje. Gosp. Siniša Skenderović, predsjednik Mladeži DSHV-a,
završio je svoj govor poučnom rečenicom na koja i ja rado pristajem: „
Nitko nije tako dobar, kao što bi mogao biti ako se još potrudi!“
Slavica Muselin
|
Hrvatska grancica 
