Klokotička tradicija nastavila je i ove godine svoj tijek. Samo što sada, prije Mišića, bio je organiziran jednosatni karneval na kojem su sudjelovala djeca iz vrtića i učenici od I-VIII-og razreda. Kostima je bilo raznih, od biljki, insekata, životinja pa sve do vještica, princeza, mladenki i mladoženja. Bila je milina vidjeti ih tako obučene. Zajedno s njima osjećao si se kao da pripadaš svijetu bajki, a oni su tako dobro oponašali likove da je stečen dojam da to rade veliki glumci. Kad sam vidjela da jedna malena curica iz vrtića ima stalan osmijeh na licu, pomislila sam da joj je predivno na toj zabavi, ali nakon razgovora s njenom mamom doznala sam da je njen osmijeh bio zapravo i dio uloge, a ne samo odraz dobrog raspoloženja i veselja. Ona je naime bila cvijet, te je rekla mami da mora stalno imati osmijeh na licu jer je cvijeće uvijek veselo! I lista takvih primjera mogla bi postati duža, ali jedno je važno: nemojmo odustati biti djeca, to je potrebno ponekad u životu i nama odraslima, pogotovo kada je riječ o iskrenosti, osjećajima i pažnji. Djeca to najbolje pokazuju, učimo od njih!
Nakon plesanja, igranja i trčanja po Domu kulture, prije samog kraja karnevala, bilo je nagrađivanje za najljepšu masku,
Djeca su sama glasala, a inicijativu za organiziranje karnevala imao je
prof. Lucacela B. Marian, koji je sve to osmislio kao malu zabavu,
idealnu da popuni nedjeljno popodne. Po broju glasova, priznanicu za I.
mjesto i šal dobio je Filca Marian (VII. razred), nagradu za II. mjesto
primio je Otil Milan (VII. razred), a III. mjesto pripalo je Adamu
Ivanu-Milji. Priznanice i šal za pobjednike osiguralo je Zajedništvo
Hrvata u Rumunjskoj, a muzička formacija „Učenici Klokotiča“, čiji je
instruktor g. Milja Paletić, besplatno je zabavljala publiku na
karnevalu i, kasnije, na dječjem balu. Što se tiče dječjeg bala, tu
mogu sudjelovati sva djeca, od beba koje već stoje ili mogu trčkariti
naokolo, pa sve do učenika koji su završili VIII. razred. Nekada je
postojao pravilo da se dječji bal organizira upravo na pokladni utorak,
zadnji dan prije Korizme, kada se okupljalo cijelo selo na zajedničkom
veselju. Ne znam iz kojih razloga je dječji bal održan ove godine u
nedjelju, a ne na pokladni utorak. Naravno, opravdanja je bilo i
sigurna sam da je djeci svejedno da li se bal održava u nedjelju,
ponjedjeljak ili utorak. Uostalom, Klokotič je jedino karaševsko mjesto
koje ima bal posvećen samo djeci, a poznat je u ostalim selima po
svojim Mišima. Najvažnije je sačuvati u Klokotiču ovu lijepu tradiciju
još dugo, dugo godina, i nemojmo zaboraviti da su se do prije
dvadesetak godina majke natjecale za taj dan u ljepoti veza, čuranja i
krčanja na što manjem kroju narodne nošnje. Ako su nekada tako obučeni
izgledali poput nekih živih prekrasnih lutkica, djeca danas više sliče
na male princeze i kraljeviće iz bajke. Slavica Muselin
|
Hrvatska grancica 
