 ... Taj dio, ta dopuna života, predstavlja ukras i po tome biva neophodna pojedincu i društvu . Za igru se još kaže da je i savršenost, jer tok i smisao imanentni su igri budući da se ona odigrava pored svega unutar granica vremena i prostora . Ukratko ću u nastavku nastojati obojiti članak i kulturnom dimenzijom, želeći istaknuti ulogu igre u kulturi te tako povezati tehničku dimenziju s kulturnom. Postali smo naša vrsta, homo sapiens, zahvaljujući naivnom optimizmu XVIII. stoljeća, koji je bezrezervno vjerovao u čovjekov razvoj (nismo toliko razumni kao što se misli i kao što mislimo da jesmo...), ubrzo zatim, jer svi živimo od nekog rada ili se nekim radom bavimo, postali smo i homo faber (faber = čovjek koji radi).
Međutim, u mom razmišljanju o povezanosti čovjeka, pojedinca i društva, s jedne strane, te njegova razuma, rada, igre i kulture, s druge, sklon sam vjerovati u čovjeka koji se igra (nešto manje čovjeka s kojim se igra), u homo ludensa. Zašto? – Pa ako malo bolje pogledamo nije teško vidjeti da je ljudski čin igra, da ljudska kultura raste i razvija se iz igre kao i igra . Nadam se da se neću previše udaljavati od naslova ako pojam igre shvatim kao pojam kulture, a ne isključivo kao biološku funkciju. Igra i natjecanje imaju svoju funkciju u stvaranju kulture jer je kulturi u svojim početnim fazama svojstveno nešto od igre. Teža igra - a natjecateljske igre među kojima i nogomet su složene, jer zahtijevaju spretnost, znanje, vještinu, srčanost i snagu - izaziva u gledalaca veću napetost . Kulturna vrijednost igre proizlazi iz ljepote igre koja potiče i izaziva gledanje. Što je igra podobnija da pojedincu ili skupini izazove i pojača intenzitet života, to se više uzdiže prema kulturi. Zato svečano natjecanje jest ujedno kultura u igri i igra u kulturi. Moramo li u ovom kontekstu spomenuti notorne činjenice: uspjesi nekih sportaša, pojedinca ili momčadi (Hrvatski vaterpolo, Janica Kostelić, Hrvatska nogometna reprezentacija – kroz povijest , Mirko Filipović, Dražen Petrović, Goran Ivanišević, Mate Parlov, Blanka Vlašić, Hrvatski rukometaši, i mnogi drugi...), koji svojim rezultatima pokazuju nadmoć u odnosu na druge, predstavljaju i jesu i društveni, odnosno kulturni pokazatelji sredine iz koje potječu: Republika Hrvatska. Razvojem društva i kulturnih vrijednosti, vrhunski sport mijenja iskonsko shvaćanje igre pretvarajući neke od njenih osobina (radost i razonodu) u potpuno profesionalni i angažirani pristup veoma složenim i zahtjevnim aktivnostima. Međutim, izvan profesionalnog konteksta držim da je igra dobar i primjeren način usvajanja navike na bavljenje sportom, kretanje koje pridonosi zdravijem društvu, pa tako i višem stupnju kulture. Želimo li osim dobrih i kompetentnih sportaša i klubova imati i zdravo društvo, morat ćemo igru i sport općenito , shvatiti ozbiljnije i odgovornije. S poštovanjem, uz sportski pozdrav.
Giureci-Slobodan Ghera
|
Hrvatska grancica 
