Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Svi smo toliko naučili - da je Bog čovjeku, nakon što mu je stvorio tijelo, udahnuo svoj besmrtni duh.

On se je u ljudsko srce, zauvijek, ručno potpisao svojim božanskim imenom i neizbrisivim pečatom kao Stvoritelj. Utisnuo je ljudskomu biću sliku svoga uma i priliku svoje božanske slobode. Od sada ćeš, čovječe, biti sličan Bogu, po mudrosti i ljubavi! Usadio nam je u dušu dar savjesti kao neiskorjenjivo i neslomljivo drvo po kojem ćemo raspoznavati dobro od zla, smisao od besmisla i razlikovati Božji zakon od vragove zavodljivosti. Tu je savjest Sveto Pismo nazvalo "stablom spoznaje dobra i zla", koje je zasađeno u sredini zemaljskoga raja, tj. u središtu ljudskoga bića, i muškoga i ženskoga.
Izdaja savjesti. Prvi ljudi, Adam i Eva, nisu, na žalosnu žalost, ostali u prijateljstvu s Bogom, vjerni Božjemu glasu i svomu stablu savjesti, kako je Bog zapovjedio. Što su učinili? Oni su svoju pamet i slobodu, u kušnji, prepustili vraškom napasniku. Mislili su da će s pomoću đavlovih lažnih obećanja, bez muke dobiti besmrtnu sreću. Ponadali su se da će im zmijska sotona dati - vječno blaženstvo. Smrtno su se prevarili. Smrtno su sagriješili. Posve se razgolili od dobivene milosti Božje. Izvrnuli sve naopako. Pobjegli od Božjega pogleda. Pod vodstvom vjere i Crkve. Međutim, Bog nije ranjenoga čovjeka prepustio vraškoj sili, nego ga je izvukao iz njegove skrivenosti, krivnje i golotinje. I opet ga obukao u svoju milost. Postavio ga na noge i pomogao mu da dođe do svijesti, da se opameti. Ostavio mu je kršćansku slobodu, da se sam, ozbiljno i odgovorno opredjeljuje za Boga ili protiv Boga.
Vjera je put. Savjest je putokaz. Da bismo se kao ljudi mogli najlakše snaći u moru života, orijentirati se. To je naša putnička navigacija, naš kompas. Zato nastojmo slušati unutarnji glas Božji u sebi, da obdržavamo taj zakon čovjekova dostojanstva … inače smo bezakonici, neljudi. Bog kao pravi otac želi da mi ne lutamo po šumama i močvarama glavnih grijeha, nego želi da sigurnim putem idemo do sigurna cilja, s pomoću Deset njegovih zapovijedi, s pomoću Sedam svetih sakramenata i Sedam darova Duha Božjega.
Ne pada ciplina daleko od panja! Prema tome, ne smiješ se nikako čuditi što su učinili prvi ljudi, jer je i svatko od nas stavljen pred isto drvo „spoznaje dobra i zla“, pred istu kušnju da tražimo sreću od Boga ili - od vraga.
Nemoj ispunjavati svoje vjerske, ljudske i obiteljske obveze, vidjet ćeš koliko si promašena osoba u životu, nečovjek. Trla baba lan da joj prođe dan! I drugi će ti to kazivati, i privatno i javno!
Ako želiš biti pošten i plemenit, onda poštuj Božji potpis u sebi! A ne slijedi svoje slijepe strasti koje će te u jamu odvesti i od Boga udaljiti.
Moj Adame karaševski! Ako budeš činio besmislene i sramotne stvari protiv savjesti, protiv 10 zapovijedi, protiv crkvenih zapovijedi, nemoj misliti da ćeš to moći sakriti. I da bi se sakrio od drugih, nećeš se sakriti od svoga glasa savjesti, koji će te žešće progoniti od svih policija i sudova na svijetu. Ti ćeš samomu sebi govoriti da si nečovjek, da si izgubio čast i ljudsko dostojanstvo. A kad izgubiš savjest i poštenje, nemaš više što izgubiti! Gotovo je! Falimento! Lijek - kajanje. Postoji lijek za svaki grijeh, a to je priznati ga, stidjeti ga se. Kad se obraz počinje stidjeti i crveniti, tek tada pokazujemo prave znakove ljudskosti, plemenitosti. Kad nema stida, nema ni čovjeka, ni istine, ni slobode. Ali nije dosta samo se zastidjeti, nego se treba i pokajati za grijehe pred Bogom i pred Crkvom Božjom. Zatražiti i zadobiti oproštenje. Samo se tako pogažena savjest može očistiti, obnoviti i ozdraviti.
Neka se o nama sutra može reći: Ovo je narod čiste savjesti, jer se Bogu pokorava u njegovim zapovijedima, jer bližnje voli u zapovijedi ljubavi Kristove, Crkvu ljubi u sakramentima i poštuje. Čovjek čist i čestit, s ispravnom savješću, najljepše je djelo i dar Duha Svetoga! Bilo vam sretno i s blagoslovom Božjim!

Dr. theol. Davar Lucacela