Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Sve do prije nekoliko godina priroda se uspješno borila razgrađivim smećem razbacanim na sve strane Klokotiča.

Danas, sve se to izmjenilo. Plastične vrećice i boce postale su dio života sviju nas, a samim time i dio okoliša u kojemu živimo. Većina se plastičnih vrećica može svakodnevno vidjeti kako visi po drveću, pliva u malenom klokotičkom potočiću ili luta po poljima i mjestima u koje ih vjetar, zbog njihove male težine, nosi. Nažalost, malo je onih koji u tome vide veliki problem za nas i buduće naraštaje. Umjesto da djeca love ribice i rakove, kako smo mi i naši roditelji to radili, lovit će danas plastiku i druge stvari, gume za auto, hladnjake (frižidere), televizore, motore i slično. Izgleda da ružna slika na sve strane razbacanog klokotičkog smeća ne predstavlja nikakav problem niti gosp. Marijanu Vlasiću, lupačkome knezu, pa niti čitavoj lupačkoj administraciji, jer svi zajedno nastavljaju ulagati novce iz mjesnog buđžeta u nogometnu ekipu iz Lupaka i istodobno se žale da im manjkaju fondove za civilizirano skupljanje smeća. Situacija klokotičkog smeća je u najmanju ruku alarmantna. Ne želim i ne mogu zamisliti da je naš maleni potočić transformiran u odlagalište smeća, poput Râul Doamnei, na primjer, u kojemu ima više plastičnih boca i otpada nego riba.
Ponavljam, najveću odgovornost snose lupačke lokalne vlasti. Sumnjam da ne znaju ništa o tome, pogotovo kad znam da lupački knez često dolazi na domaće utakmice i navija za Croatiu Klokotič (osim što navija i za Vointu iz Lupaka). Najveći dio klokotičkog smeća, kao što se može vidjeti u priloženim slikama, nagomilan je upravo u blizini nogometnog igrališta. Smeće je veoma vidljivo i oslobađa neugodan smrad kojega, bez sumnje, osjećaju za vrijeme domaćih utakmica i domaći igrači, i gostujući igrači iz svih strana županije, i navijači pa tako ga mora osjetiti i lupački knez. Samo što on ništa ne poduzima, mada su stari televizori, hladnjaci, razni motori i gume, a o plastičnim bocama i vrećicama da ne govorim, sprečava put kojim su nekada prolazile kočije i traktori. Svatko je pojedinačno odgovoran za smeće koje proizvodi ili odbaci. Dužni smo čuvati čist i zdrav okoliš i pronaći adekvatno rješenje za problem smeća. Moramo biti svijesni da bacanjem smeća u potočić nismo ništa riješili, isto kao što ništa ne riješavaju niti naši mjesni izabranici kada se pobrinu za problem klokotičkog smeća jedino prije posjete nekog visokog gosta iz Rumunjske ili inozemstva.

Slavita Maria Muselin