|
Na dan Pedesetnice (Duhova), na klokotičkom igralištu sastali su se mještani kako bi sudjelovali kao igrači ili navijači na prijateljskoj utakmici „Nogomet kroz generacije”. Inicijativu za odigravanje ove utakmice imao je dr. Milja Vatav, a Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj novčano je pripomoglo da se ta lijepa ideja i ostvari.
 Iako je bilo pljuskova nakon sv. Mise, a utakmica je trebala početi u 15 sati, svi su bili uvjereni da će kiša ipak prestati. Nestrpljivo su čekali i molili da Božja milost i Duh Sveti rastjera kišne oblake i obasja, u pravom smislu riječi, nebo suncem, kako bi se mogla odigrati planirana utakmica.
I uistinu, nakon par minuta, čudo se dogodilo. Nije nam bilo vjerovati! Kišni su oblaci nestali, a sunce je izašlo i žarko zagrijalo kako bi travu osušilo i omogučilo našim nogometašima bolje uvjete za igranje. Ali kako ni jedno čudo ne traje dugo, nije ni ovo naše sa suncem trajalo više od jednog sata. Utakmica je bila spektakularna. Tu je bilo navijanja, lijepog načina igre i pravog športskog ponašanja. Jedinstvena je bila prilika vidjeti na istom igralištu igrače iz iste obitelji, ali različitih generacija, kao na primjer: djed, sin i unuk.
Prije početka utakmice održana je minuta šutnje u znak sjećanja na preminule igrače bivšega tima „Lumina Clocotici", nakon čega su trojica igrača sadašnjije „Croatie Clocotici" odnijeli na grobove preminulih nogometaša po dva karanfila.
Za vrijeme utakmice čula su se stara bodrenja s kojima su navijači i ovaj put ohrabrivali igrače iz starije generacije. Najstariji igrač na terenu bio je pedesetosmo godišnjak Lukačela Milja (Pidračić), a za igru bio je spreman i Mikola Vatav (Andrekić), koji je već ispunio šesdeset i devet godina, no nažalost, vrijeme nije dozvolilo da se utakmica nastavi po predviđenom programu i najstariji igrač nije ušao u igru.
Par minuta nakon što je počela padati kiša, svima je bilo jasno da se igra više ne može nastaviti, obje ekipe prihvativši krajni rezultat 3:3. Sva sreća što su sudionici imali prijevoz do Kulturnoga doma i tako izbjegli kišu, blato i vodu koja je tekla ulicom poput malog potočića.
Iako, radi vremenskih okolnosti, roštilj se nije poslužio na nogometnom igralištu (kako je bilo predviđeno), već u Kulturnom domu, bilo je lijepo vidjeti kako mladi i stari naraštaji mijenjaju svoja iskustva i glasno se smiju sjećajući se davnih nezaboravnih trenutaka.
Uz dobar roštilj, pivo, sok i rakijicu, lijepo je druženje trajalo sve do kasno uveče, kada je svatko radosno krenuo svome domu, razmišljajući kako bi to još ljepše ispalo da nije kiše padalo.
Ovoj su se inicijativi svi radovali i izrazili želju da ova prijateljska utakmica preraste u tradiciju, te da se najmanje dva puta godišnje održava.
Slaviţa-Maria Muselin
|
Hrvatska grancica 
