Home 
Hrvatska grancica Religie Skolsko zavrsava - Bozje tek pocima Hrvatska grancica Teme religioase
Hrvatska grancica Religie Skolsko zavrsava - Bozje tek pocima Hrvatska grancica Teme religioase |
Arhiva articole Hrvatska grancica Teme religioase |
| Skolsko zavrsava - Bozje tek pocima |
|
|
|
| luni, 28 iunie 2010 | |
|
Izabrali smo nekoliko mjesta susreta Boga s pojedinim osobama kako se odnose prema darovima Duha Božjega. Bog proziva te osobe. Proziva ih dva puta. A kada Bog nešto ponavlja, onda je to snažno i važno. Dobro prati i još bolje pamti! Uhom slušaj i duhom poslušaj! - Abraham na kušnji pobožnosti. Abraham, Sara i sin im Izak sretna obitelj. Najednom zaori glas koji samo otac čuje: Abrahame! Abrahame! (Post 22,1). Dva puta. Ako je prvi put prečuo, nije drugi put. I onda: Žrtvuj mi sina jedinca, koga ljubiš. Izaka! Pođi u krajinu Moriju i prinesi ga kao žrtvu paljenicu. Odreci se sina, kojega si ionako primio na dar. Abraham nikada prije nije čuo takva glasa i zahtjeva. Je li to Božji glas? Jest! Pokaži se po Božjoj volji, po Božju, pobožno. Eto dara pobožnosti na kušnji. Ali Abraham ne zna da je to samo kušnja njegove vjere i ljubavi prema Bogu. Roditelji, roditelji! Bog vam je dao djecu na dar. Valja misliti kako se zahvaliti. Nema većega i ljepšega dara Bogu od prinošenja svoje djece Božjoj ljubavi. Bog više voli vašu djecu negoli vi sami. Bog više želi zdravlja i spasa vašoj djeci negoli vi sami. Ako ih Bogu prikažete, onda su u sigurnim rukama, Bog zna što će s njima. I djeca sretna i vi sretni s njima. Ako ih želite oteti Bogu, a ubaciti ih u ovaj svjetski kovitlac trenutačne strasti i propadljive slave, kako se ne bojite da će im se prolazna sreća pretvoriti u trajnu nesreću i na zemlji i nakon groba. Tko tako živi da ima pred sobom neistraživu vječnost koju Bog daje, taj je sretan već na ovome svijetu. Tko živi po-Božjem-zakonu, sretan je i u vremenu i u vječnosti. - Mojsije u pustinji straha Božjega. Nalazimo se na brdu Sinaju, na Horebu. Mojsije je pastir ovaca kod svoga tasta Jitra. Kad najednom ugleda rasplamtjelu vatru. Grm gori, a ne izgara. Poče se Mojsije primicati da vidi što je. A iz vatre prolomi se gromoglas: Mojsije! Mojsije! (Izl 3, 4). Dva puta. Ja sam Bog Abrahamov. Ne primiči se! Izuj se! Ovo je sveto tlo. Gdje ti je poštovanje? Ja imam s tobom svoj plan, veli mu Bog. Pripremi se, junače, kanim te poslati u dugoročnu misiju, u izbavljenje izabranog naroda iz tminskoga ropstva. Pod mojim vodstvom. Ne može se Mojsije približiti Božjoj vatri. Mora se izuti iz svojih prljavih opanka, poderanih haljina, zapravo riješiti svojih zemaljskih dronjaka i zamišljaja da se sve radi kako on hoće. Boga slušaj! Gimnazijalci! gimnazijalci! Ne možemo biti u službi Bogu sa svojim grijesima, sa svojim sebičnim i naopakim planovima, i isto takvom obućom i odjećom. Treba odstraniti sa svoga srca sve što ga sputava na ovome svijetu i pristupiti Božjemu vatrištu. Bog nas prima tako da uredimo svoju dušu i svoju savjest kako on hoće. Tijelo ti golo, a na srcu izolacija. Ako se želiš ogrijati na Božjoj vatri, onda skini izolaciju sa sebe koja priječi Božjoj riječi da te ogrije i pošalje na životni zadatak. Imaš li straha Božjega? - Samuel u svetištu mudrosti. Nalazimo se u hramu zvanom Šilo, u Palestini, gdje je Kovčeg zavjetni s 10 Božjih zapovijedi danih Mojsiju. Tu je svećenik Eli sa svojom obitelji, dvojicom nevaljalih sinova. Tu je majka Ana dovela svoga dječaka Samuela, „isprošena od Boga“, da ga Bogu daruje u službu. Taj se mali razvijao u krjeposti i mudrosti pred Bogom i pred ljudima, učeći i opslužujući zapovijedi. Kad mu je bilo 15-ak godina, eto mu jedne noći u snu tiha glasa s neba: Samuele! Samuele! (1 Sam 3,10). Nije Samuel znao ni tko, ni odakle, ni zašto. Traži razjašnjenje od svećenika Elija, koji mu kaže da se vrati u postelju i spava. Ali i druge noći jednako tako: Samuele! Samuele! Nije to samo onako, da plaši djecu. Ima tu poruke. Eli mu je preporučio, ako bi se ponovio takav glas, da rekne: Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša. Tako je i bilo. Nije dosta da ga Bog jednom zovne, nego ga zove u tri maha po dva puta. Kao što je Mojsija odredio za vođu, tako je Samuela odredio za proroka. Bog mu je dao u prvome redu poruku za svećenika i njegovu obitelj, pa onda i za cio narod. Nimalo ugodna poruka, jer se i svećenička obitelj i narodna zajednica ludo udaljila od Boga i njegova zakona i Kovčega dekaloga. Studenti! studenti! I danas Bog zove, i tiho i glasno, uvijek po imenu, i po dva puta, i u tri navrata, i u snu i u javi. Zove u proroke, u propovjednike, u ispovjednike. Samo čujemo li mi, vi, taj glas od zaglušnosti ovoga svijeta, od tutnjave diskoteke i stadiona, od prerušene sotone i njegova zavođenja, od sirena strasti i napasti, koje vode k propasti? Mudro je odazvati se Bogu. Mudar je onaj dječak i čovjek koji opslužuje Božje zapovijedi, a nerazuman je koji ih ne opslužuje. Snosit ćeš posljedice svoga zla djela. Nije se s Bogom šaliti. Bog se ne da izrugivati. - Jeruzalem u odbijanju Božjega savjeta. Isus nije samo nekim osobama ponavljao dva puta ime, nego je to činio i ponekomu gradu: „Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste. Evo, napuštena vam kuća“ (Mt 23,37-38; Lk 13,34-35). Grad, nazvan i sveti grad po svetim osobama i svetim događajima koji su se u njemu zbili, ne da se Božjemu savjetu i pozivu. Isus mu želi reći Božji plan, savjet Duha, ali on ide u vlastitu propast, u pustoš! Karaševo! Karaševo! Neće tebi doći propast toliko izvana, koliko iznutra, od tvojih žitelja i građana: od nemolitve i nevjere onih koji se izjašnjavaju vjernicima, a nisu; od izdajnika koji ruše Božji zakon i zakon Crkve; od političke nesloge i razdora, od ljudske zavisti i umišljenosti. Molite da se umjesto nesloge, Duh Sveti sa svojom mudrošću i razboritošću, s jakošću i bogobojaznošću nastani u svakoj obitelji i u cijelome selu i narodu te tako donosite obilan rod kroz život. Dr. theol. Davor Lucacela |
| < Precedent | Urmator > |
|---|