Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

U izabiranju dobra, a izbjegavanju zla, jest sva čovjekova čast i vječni spas.

       Pojedine europske države u svoje zakone unose sve više kršenja Božjih zapovijedi koje su upisane u čovjekovu narav. Ali sama vanjska narav, priroda, progovara čovjeku da je prašina i da će se u prašinu pretvoriti. Evo prije par mjeseci izvila prašina iz vulkana 17 km uvis i preplavila pola Europe, što više televizija i ljudska oholost trese krila, to nas više prašina s Islanda duši!

       Isto je i s poplavama koje svakoga dana razaraju nove domove i nova sela. Pošto smo pozvani da ovih nedjelja damo svoju pomoć tim ljudima, što ostadoše bez ništa pod vedrim nebom – evo jedne slične situacije iz Sv. Pisma: čitamo u evanđelju sv. Luke: Apostoli se vratili iz misija, kamo ih je Isus bio poslao, i trebali su dobra odmora. Isus ih poveo u Betsaidu, na sjevernoj strani Genezaretskoga jezera. Nagrnuo narod za njima. Isus, iako i sam umoran, primi ih i poče poučavati o Kraljevstvu Božjem dokazujući svoje riječi čudesnim ozdravljenjima svih onih koji su od njega tražili pomoć. Kad sunce više nije bilo k brdu, apostoli rekoše Isusu da otpusti svijet, umoran i gladan, a i noć je bila blizu.

        Kaže im Isus neka oni daju narodu jesti.

        Odakle će mu dati kad ni oni nemaju. Imaju nešto u novčaniku, mogli bi otići kupiti, ali što je to za tolike, samo «oko pet tisuća muškaraca», a žena i djece kao malo Galilejsko more.

      Ipak se našlo pet kruhova i dvije ribe, i to od jednoga maloga (Iv 6, 9), koji nije žalio pred Isusa iznijeti što je imao. Je li moguće da je samo jedna obitelj od njih nekoliko tisuća imala takav ručak, a sve druge bile bez uobičajene hrane? Možda su i druge brojne obitelji ponijele u torbi, pa kad su vidjele da drugi nemaju, onda nisu ni same htjele otvarati, da ne bi morale dijeliti s drugima. O sebičnosti ljudska! Ali dječak je dao svoje Isusu, neka se barem Isus - nahrani! Dao je svih pet kruhova i obje ribice. Divna li dječaka, Bogu moj!

       Bi li ti, vijerniče, htio biti taj vrli dječak? Imaš pet kruhova - pet talenata i dvije ribice. A možda bi Isus rado uzeo tih tvojih pet tjelesnih darova: vid, sluh, govor, hod i kret, i tvoje dvije duhovne sposobnosti koje su od Boga - pamet i slobodnu volju - samo kad bi ti to htio. Pa bi on sutra s pomoću tebe dijelio pettisućnom mnoštvu svoj Kruh, Kruh života, i propovijedao svoju spasonosnu poruku stotinama i tisućama ljudi koji su željni i hranjive riječi i hranjiva kruha?

       Velečasni, da se ne igraju slučajno oko tebe i parohije takvi nesebični momci i curice? Ne znaju što bi s kruhovima i s ribicama. Zašto ih ne bi ti odveo k Isusu: neka Isus učini čudo od tih talentića. Možda ćeš reći kao što su i apostoli rekli: «Što je to za tolike?» (Iv 6, 9). Što može jedan bubuloš ili jena pupica? Siromašni, strašljivi, slabih sposobnosti, nisu dosta ni razbuđeni. Imaš pravo: oni sami ne mogu ništa, ali s Isusom mogu sve - nahraniti cio svijet! Blažena majka Terezija, misionarka, hranila je Bengaliju! Sv. Antun cijeli svijet! To su bili dječak i djevojčica koji nisu imali više od pet ječmenica i dvije ribice. Ali kad su to stavili u Isusove ruke, Isus je to božanski blagoslovio i stao hraniti ogladnjelo mnoštvo. Isus uvijek može reći: Neka ljudi posjedaju po zelenoj travi! Nahranit ćemo ih ja i dječak! I Isus pogleda na nebo i blagoslovi dječaka i dječakove kruhove i ribe! A dječak cvate! A i njegova vjera procvate u dobro djelo! Koliko si ti, velečasni, od Boga izmolio i poslao dječaka u sjemenište? Koliko curica u samostan? Nemoj razbijati Božje planove! Bog zna što se može od dječaka i od djevojčica razviti. Prepusti ih Bogu u molitvi. Neka ih on primi k sebi i opremi za ovaj svijet da budu u službi Crkve i Presvete Euharistije. Ti mu ih dovedi: na koljenima, u misi, u krunici, u klanjanju. Pogledaj u nebo, zazovi Božji blagoslov na njih. Bog zna kako će ih dalje voditi kroz život.

      Zatim Isus prelazi na govor o vječnom kruhu. Jeste li vidjeli kako se onih dječakovih pet kruhova i dvije ribice onako umnožiše?

      Jesmo! - odgova-raju apostoli.

      Tako će se, i još bolje, rosom Duha Svetoga, pretvoriti kruh u moje Tijelo, i vino u moju Krv. Ne samo pretvoriti nego i umnožiti za hranu vama i svima koji vole život vječni.

      Tu se, eto, stvara novi svijet, koji se s materijalnoga uzdiže na onaj duhovni, koji s vida očinjega prelazi na oči vjere, s kruha zemaljskoga na kruh nebeski.

      Napokon, tu nije samo onaj gozbeni vid, gdje se Isus daje za hranu svima koji ga žele, nego je tu i žrtveni značaj, jer se Isus dao svima na način žrtve, poslušan do smrti, smrti na križu. Tajna vjere! Tvoju smrt Gospodine naviještamo… Eto žrtve! Za tu je svoju vjernost i poslušnost primio vrhunsku nagradu od Oca da sjedi s desne njegove i sudi žive i mrtve. Dr. theol. Davor Lucacela