Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Na televiziji, na radiju, na intervjujima, u obiteljima, u društvu –kriza- kriza je postala najspominjanija riječ posvuda.

       Svi smo u krizi: vremenskoj, ekonomskoj, društvenoj itd. Namjeravamo se ubuduće pozabaviti raznim vrstama krize no za početak ćemo se kratko osvrnuti na onu krizu koja nas trenutno sve pogađa. A to je ekonomska kriza.

      Kojoj god društvenoj kategoriji da pripadamo, znači bilo da smo zaposlenici, ili u mirovini (penzioneri) – kriza nas pogađa. Oduzima se od plaća, mirovina i raznih primanja (za odgoj djeteta, socijalnih primanja) i dr. Ili, najnovije, porast će porez, na čak 24 %. Što je, obzirom na ionako skromna primanja i plaće, dosta veliki iznos.

      No kriza pogađa pogotovo mlade. Znači onu kategoriju koja se tek sprema zakoračiti u svijet odraslih. Tu mislimo na one koji su završili srednju školu, neku zanatsku školu ili fakultet. Traženje radnoga mjesta je postalo kao dobitak na lutriji.

       Radnih mjesta ne samo da nema nego se i ona postojeća ukidaju. Postali smo društvo koje samo troši, konzumističko, a ne proizvodi. Stoga ne treba čuditi da većina mladih odlazi izvan naše zemlje – trbuhom za kruhom! Iako ni vani, ruku na srce, situacija nije više toliko obečavajuća. Može se naći posao koji domaće autohtono stanovništvo bilo da ne želi raditi, bilo ne po cijeni po kojoj rade auslanderi – odnosno oni koji dolaze iz zemlja jugoistočne Europe!. I što onda?

      Studirati, nakupiti nekoliko diploma, i onda krenuti put Austrije, Njemačke, Francuske ili neke druge zemlje? Tražiti u vlastitoj državi? Danas nije lako odgovoriti na to pitanje, a još teže riješiti tu dilemu. Više nikoga ne čude vijesti o masovnom odlasku liječnika, inženjera, profesora na Zapad, na bolje plaćena radna mjesta. Nažalost ovdje nisu dovoljno cijenjeni ni plaćeni. Zapravo, nemaju primanja za dostojan život, za ono najosnovnije. A kamoli za kupiti stan ili kuću. Rijetki su oni, skoro i da ne postoje, koji se mogu pohvaliti dobrom plaćom dovoljnom za normalan život. A poboljšanja na vidiku ... baš i nema!

       Kakve su perspektive za mlade ljude? Kamo nakon školovanja? Hoće li kriza uskoro završiti ili ovo je tek pravi početak? Pitanja su to na koja, nažalost, ne može nitko odgovoriti. Ili bar ne onako kako bismo mi voljeli čuti. O krizi ćemo raspravljati i u budućim člancima. Jer u povijesti ima primjera kako se iz krize izvući. Radom, disciplinom i umjerenom potrošnjom. Treba se ugledati na Njemce koji su se uspjeli izdići nakon Drugog svjetskog rata radom i disciplinom.

       Ostaje nam nada u bolje sutra. Maria Laţchici