Home arrow Hrvatska grancica arrow Kirvaj u Ravniku arrow Hrvatska grancica arrow Evenimente 
Arhiva articole Hrvatska grancica Evenimente

Search by tag : kafic, rimer, sojka, uniunea croatilor


Kirvaj u Ravniku PDF Imprimare E-mail
miercuri, 21 iulie 2010

I ove se godine okupilo u Rafniku mnoštvo ljudi iz svih karaševskih mjesta, a i šire okolice, kako bi u radošću i veselju uveličali svečano slavlje i kirvaj, odnosno blagdan svetog Petra i Pavla. Kirvaj u Rafniku, prema kalendaru Katoličke crkve, slavi se 29. i 30. lipnja.

       Svečanom svetom misom obilježen je blagdan zaštitnika ravničke Crkve i sela Ravnika, gdje i danas živi oko 640 Hrvata. Sveti Petar i Pavao odigrali su važnu ulogu u povijesti vjere i čovječanstva i slave se zajedno. Bili su obični ljudi, koje je Isus pozvao k sebi da bi se preobratili iz grijeha – Bogu. Umrli su mučeničkom smrću, svjedočujući svoju vjeru u Isusa Krista. Svoje su propovijedi zapečatili krvlju: Petra su naglavačke razapeli, a Pavlu je odrubljena glava.

18.jpg      

      Nakon svete mise, po tradiciji, mještani su ugostili svoje goste u svojim kućama, gdje se uz obilat ručak razgovaralo, smijalo, popilo i prepričavalo kako je nekada bilo. Svaka generacija nosi nešto svoje i svijet se neprestano mijenja. Polako ali sigurno, mlade se generacije prilagođavaju novom ritmu života, u kojemu tehnologija i kapitalizam odigravaju važnu ulogu u promjeni percepcije stanja svijesti svakog pojedinca i osobnog ponašanja. Želja za boljim životom, siromaštvo i neimaština, sve više potiču ljude da napuste svoja ognjišta, (koja su već davno, na ovim prostorima u Rumunjskoj, njhovi djedovi nastanili), i potraže nova i bolje plaćena posla u razvijenijim zapadnoevropskim državama.. U tom procesu stjecanja neophodnih potreba prijete puno opasnosti, od kojih je najveća - opasnost od nestajanja. Zaboravlja se polako naša prošlost i šarolika povijest naših predaka. Zaboravlja se da su nas skromnost, siromaštvo, prijateljstvo, ujedinjenost, druženje, ples, čašica rakije... i ne na koncu vjera u Boga, očuvali stotinama godinama na ovim prostorima. Danas se sve manje može čuti zvuk brušenja kose na livadama, vidjeti kočije s konjima. Violine, kontrabasi (“bronke”, kako ih mi nazivamo) i frule su utihnule, a pjesme i veselja nisu više ista. U salašima vatra ne tinja više kao prije. Dječji su zvuci nestali u tragu vremena, a naša se nošnja stopila u mnoštvu raznobojnih modernih odjela.

  19.jpg     Prema informacijama nekih od starijih tamošnjih mještana, veselja su bila glavni središnji i jedva priželjkivani događaji, gdje se narod okupljao i veselio počevši od ranih posljepodnevnih sati pa sve do kasno u noć. Danas su stare karaševske igre (plesovi) očuvane u određenoj mjeri, no stare izvorne pjesme sve se manje pjevaju i čuju. Te su se stare skladbe, u velikoj mjeri, razlikovale od današnjih, gdje prevladava većinom strana glazba koja se nameće.

      Mještani su nekada sakupljali novce po selu kako bi platili svirače za veselje, dok se za to danas, već zadnjih 4-5 godina zaredom, brine i financira Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj, koje nastojava očuvati izvornu tradicionalnu glazbu i karaševski folklor.

     Čestitamo imendan svim Petrovima i Pavlima! Daniel Lucacela

 
< Precedent   Urmator >

FrontPage