Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Marija je prošla sve faze zdrave ženske osobe: djevojka, zaručnica, majka, udovica. Možda joj je najveća patnja bila što je pokopala svoga muža, pa onda i svoga Sina. I ostala sama. A ona bi radije da je ona umrla. Ne, nego kako Bog hoće!

     Sve što obavlja jedna seoska djevojka, zatim majka, u rukama, u kući, u dvorištu, na njivi, u ogradi s domaćom živinom, to čini i Marija u Nazaretu. Uredno, razborito, marljivo. Uvijek ljeti misli i na zimu, a zimi i na ljeto. I u hrani, i u odjeći, i u obući. Misli i na Josipa, i na Sina Isusa. Najmanje na sebe samu. Posebno misli na druge siromahe, iako je ta Sveta obitelj bila među siromašnijima i u Nazaretu, i u Galileji. U taj rad ulazi i odgoj Isusov. Briga i čuvanje, zdrav razvoj, polazak u sinagogu, čitanje Biblije, jer je svjesna da je Bog dijete posebno njoj povjerio… Svake subote pohađa sinagogu. Sluša što predstojnici govore, kako tumače da će doći Mesija preko Djevice. Ona šuti. Nikada nijedne Božje zapovijedi nije prestupila. Vjerna u svemu, kako je obećala arkanđelu. Umalo nije doživjela i srčani i moždani udar kad ga je „izgubila“ u Jeruzalemu u njegovoj dvanajestoj godini. Pratila ga u njegovom javnom misionarenju po Palestini i „pomagala mu iz svojih dobara“, iz svoje sirotinje. Obratila se Isusu u Kani da izvuče sirote mla-dence iz nevolje; čula toliko puta od svoga Sina da su braća, sestre i majka Njegova oni koji Božju riječ slušaju i opslužuju; čula pohvalu da je čak ta nova duhovna rodbina blaženija od tjelesne majke… A ona i tjelesna Majka, i ujedno savršeno sluša i održava Riječ Božju!

     Recimo odmah: katolička majka, supruga i žena vidi da je Bog stavlja na osobit životni ispit. O njoj uvelike ovisi ne samo njezino osobno spasenje, ne samo spasenje njezinog djeteta, muža i obitelji, nego i razvoj Kristove zajednice. Moralno zdrava žena i majka rađa zdravu obitelj. Zdrave obitelji tvore zdravu Crkvu, zdravu ljudsku zajednicu. Crvljivo stablo rađa crvljive plodove. A tko je željan crvotoćine u sebi, u obitelji, u Crkvi?

     Mi danas molimo Majku Mariju da ne iščeznu djeca s koljena, ruku i prsiju naših majki; da djeca zauzvrat budu blagoslov svojim roditeljima. Neki je kamenoklesar stola koga kraja po narudžbi crkvenih osoba za Gospinu crkvu klesao prizor bijega Gospina iz Herodova Betlehema u Faraonov Egipat. Reljef Bogorodice s Djetetom u naručju. Glava Majke i Djeteta, koje su gotovo u istoj visini i priljubljene jedna uz drugu. Mali Isus kao da je prekrižio ruke na grudima. Niz Gospine obraze vide se dvije suze. Marija plače dok drži Maloga na prsima. Majka je obično radosna kad drži dijete u naručju. Ovdje plače. Je li to uobičajeni snimak svake majke, pa i Božje Majke s Djetetom Isusom, kojim se naznačuje da smo svi mi „prognani sinovi Evini u ovoj suznoj dolini“? Je li ovdje u ploču urezana Marija u plaču, zajedno s tisućama naših majki koje su, tada kao i vazda s ovih prostora, sa svojom djecom morale u progonstvo pred Herodima ovoga svijeta?

     Nakon Navještenja anđeo joj se Gospodnji nije više nikada ukazao. Prepuštena je svojoj pameti i srcu. Božjim zapovijedima. Ima Zakon i Proroke - njih neka sluša! Ima glavu kuće Josipa, koji je imao više puta Božje poruke u snu - njega neka sluša! Što će joj se anđeo više i ukazivati kad je u kući Druga Božanska Osoba, Sin Božji u ljudskoj naravi i tijelu, koje je uzeo od te iste Djevice. Povjeravala se Sinu Isusu. A Isus se prilagodio zakonu radnje i patnje. I Marija se može definirati upravo tako: patnica i radnica.

     Neka vam njezin zagovor bude utočište u svakoj radnji i patnji zemaljskoga života!

Dr.theol. Davor Lucacela