Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Povijest karaševskog sporta nesumnjivo datira još od samih početaka naseljavanja karaševskih Hrvata na ovim prostorima, gdje i danas žive.

          Sigurno, pritom misli se na sport u nekom drugačijem obliku nego što je danas, kao što je naprimjer u tadašnjim vremenu bio lov, ribolov, streljaštvo, hrvanje, razne utrke, ples, i ostala natjecanja. I sve to radi ostvarivanja osnovne egzistencije, dobre vojne spreme, poštovanja, što zbog osvajanja ljepšeg spola ali i drugih ciljeva. I pošto je povijest karaševskih hrvata općenito, nedovoljno istražena i slabo poznata, često pitanje je zašto 1299. i otkud Starigrad u imenu kluba... Karaševo, spominje se još u zapisima 1299. godine, a 1333. godine i u Geografskom rječniku Transilvanije, Coriolana Suciu-a. U XVI. vijeku Karaševo dobiva status oppiduma (administrativnog centra ili gradića/varoša) gdje je po nekim spoznajama nekada djelovao i crkveni dekanat. U novije vrijeme posjećuju ga razne važne ličnosti, između kojih nekadašnji premijer RH, Ivo Sanader, te predsjednik RH, Stjepan Mesić.

     Osnivanjem 2010. godine “Sportskog kluba Starigrad Karaševo 1299.”, nogomet u Karaševu dobio je novi reprezentativni identitet. Klub ima više sportskih grana, no ovaj članak orijentiran je najviše na nogomet, jer je ta grana počela prva djelovati. Naime, sportske aktivnosti u Karaševu počele su se razvijati još u doba između dva svjetska rata. Razvijanjem nogometa na svjetskoj razini koji je postajao sve popularniji među ostalim sportovima, pedesetih godina prošlog stoljeća pojavljuju se i prvi oblici formiranja službenog nogometnog tima u Karaševu, koji je kasnije dobio ime “Prolaz”. Potom pojavljuju se i u ostalim hrvatskim selima klubovi “Lumina” (Svijetlo) u Klokotiču - danas Croatia, “Lupaceana” (Lupačeana) u Lupaku, “Voinţa” (Volja) u Jabalču, isto tako u Nermiđu, Ravniku i Vodniku što ne čine objekt opisa ovog članka. Dakle, ljudi velikih ambicija, u Karaševu postavili su temelj ovog kraljevskog sporta gdje prema nekim zapisima i usmenim pričama spominju se neka prva imena koji su zapamćena od nekih autora i naših starih, poput pokojnog Ðurđa Beula (zvani brigadir - prvi Hrvat kao šef šumske brigade), pokojni Marijan Ðurasa (veterinarski tehničar), kasnije pokojnog Fritza Fischer-a, P. Ribara, itd. Tu su još i puno druga poznata imena, bliža našem vremenu, koji je vrijedno ovdje spomenuti, no s iskrenom isprikom neka ne budu uvrijeđeni ako se ne nađu u ovom članku iz raznih razloga, pogotovo kako ne bi nekog izostavili, a pridonjeli su više ili manje nogometu/sportu u Karaševu. Svakako ovaj segment je vrlo vrijedan i treba se detaljnije istražiti i zabilježiti, posebno pojedince u pojedinačnim sportovima, njihove uspjehe - a bilo ih je, kako bi nadolazeće generacije imale jasan uvid da su njihovi očevi i djedovi bili dobri sportaši i borci. Između ostalog promovirali su i sport kao dio svoje kulture od kuda dolaze. Često su se natjecali za prvenstvo u županijskim serijskim promocijama Karaš-Severinske županije, suočavali se s materijalnim poteškoćama jer osim skromne pomoći podržavatelja i simbolične članarine, troškove prijevoza i plaćanje sudaca, podnosili su najviše sami. Vrlo često išli su pješice igrati nogomet na gostovanja, dok su se kasnije prevozili u traktorskim prikolicima što je tada bio luksuz. Luksuz kojeg nije bilo lako osigurati i pronaći, jer traktora se moglo prebrojit na prstima, sve do kasnih 1990-tih godina.

     No, vratimo se mi našem vremenu koji nije ni danas jako lagan ni u jednom pogledu pa tako ni u sportskom. I dok je Prolaz bio simbol svih Karaševka sve do nedavno, to sveto ime nije nestalo nedugo, padom komunizma u Rumunjskoj, poslje 1989. god., kada je klub prekinuo svoju aktivnost (ponajviše iz tri razloga: 1. sloboda kretanja i odlazak mladih na rad u inozemstvo, 2. financijski razlozi, te 3. nedostatak, stručnosti, sposobnosti i znanja), već krajem 2009. godine, kada je samo godinu i pol dana prošlo od kada je ponovno oživljen (tj. 2008.). Nakon više od dugih 16. godina stanke, točnije 2008. godine na scenu stupa ponovo dobra generacija prijatelja i sportaša, na čelu s dva sportska entuzijasta, fakultetski obrazovana o kojima se toliko pisalo po medijama, koja su zajedno i isključivo sa domaćim obrazovanim igračima o kojima se isto toliko pisalo, oživjeli Prolaz Karaševo. Ti isti, inteligentni dečki, s puno odricanja, požrtvovnošću, radom i trudom promovirali su Prolaz iz V. rumunjske lige u viši rang natjecanja, točnije u IV. ligu te iste godine. Većina ljudi bili su sretni i zadovoljni pomagajući financijski svaki prema svojim mogućnostima. No kako je sve dobro krenulo, tako, početkom nove sezone 2009.- te, nastaju novi problemi. Ljudi koji su pozvani upravo od tadašnjeg predsjednika Prolaza, M. Mateie u dobroj namjeri, financijski i moralno pomoći i biti osnivači kluba umješali se iz različitih motiva i sukoba interesa želeći smjeniti ga pod raznim neopravdanim i neutemeljenim izgovorima. I uspjeli su. Smijenili su ga iz drugog maha, neračunajući da će u tom trenutku otjerati i sve igrače. Inače slabi poznavatelji sporta, i sasvim različitih struka, odrekli se onog svojeg, netražeći istinski razgovor. Doveli su igrače iz grada, rumunjske nacionalnosti pod izgovorom “bolje kvalitete” zajedno s novim trenerom, kako bi predstavljali selo. I dok se u toj zbrci događalo svašta..., dvojica naših igrača ostalo je braniti ime i boje kluba, kojima ne treba zamjeriti. Domaći momci su u toj sezoni, jesen/zima 2009. dok su još igrali, završili na 12.-om mjestu od 17. (većinom gradskih) ekipa, i odstupili jer drugog zakonskog riješenja nisu imali, osim ostati i trpjeti kada će se i njih zamjeniti s “boljima” iz grada i maknuti sa strane, slušajući razne uvrede. Ti novi igrači nisu ništa bolje završili nastavak sezone proljeće/ljeto 2010., nepomaknuvši se ni gore, ni dolje s 12.-tog mjesta isto od 17 ekipa. I umjesto da se ti glavni članovi kluba, pogotovo jer su neki od njih bili i u mjesnom vijeću, založili za dečke iz sela , čini se da, sve što je u dobroj namjeri ne odgovara, posebice ako je od strane Zajedništva. Stvorila se mržnja i razni sukobi, koje nikom ne koriste, stvorivši puno različita mišljenja, podjela, traženje krivaca i razna neopravdana optuživanja, prebacivanje odgovornosti, tapkanje u tami.. Sve je to bilo nepotrebno, i je nepotrebno. No kako god bilo, trebali bi više biti složni, manje mrzovoljni, otvoreni na dijalog i suradnju, za dobrobit nas samih, jer na koncu mi tu zajednički živimo u dobru i zlu i nema nas puno.

     Tako je nastao novi klub Starigrad Karaševo 1299. s istim dečkima koji su igrali nekada za Prolaz, kojega su oživjeli, promovirali i bili odbačeni. Od Prolaza ostalo je sada samo ime i jedna ljepa uspomena na generacije dobrih sportaša koji su igrali za Karaševo. Karaševski momci sada igraju u susjednom selu, u Klokotiču, jer njima je zabranjen pristup sportkog terena u Karaševu od određene većine vijećnika i to neopravdno i neobrazloženo. U nadi da će se se jednog dana vratiti stari duh i u Prolaz, ali i opstati novi klub koji preuzima staru tradiciju, tradiciju očuvanja svojega a i poštivanja različitog, tradiciju nas Karaševaka, Hrvata koji živimo na ovim prostorima u Rumunjskoj. Treba znati da cilj nije samo natjecanje, nego i očuvanje nacionalnog identiteta poštivajući pritom i uvažavajući sve zakone države u kojoj živimo stoljećima i koja je naš dom od davnina. Natjecanje, da, ali pored toga samog, mora se još puno raditi na mentalitetu općenito, a tek onda graditi sustavno, planirati i programirati, metodički organizirati i provoditi raznih oblici rada po dobnim kategorijama za ipsravnu selekciju i nivo koji će, nadam se, jednog dana, dovesti i do bolje suradnje sa matičnom zemljom na davanju reprezentativnih igrača Hrvatskoj ili Rumunjskoj reprezentaciji. Ima i jedan takav primjer u mladoj Rumunjskoj nogometnoj reprezentaciji. Nažalost, ima još puno više onih, koji su se izgubili zbog financijskih i materijalnih nedostatka, loših uvijeta rada, manjka stručnjaka, manjka ozbiljnosti, podrške i kvalitetnog rada, ekonomskog stanja ili drugih razloga.

     Tako je nastao 2010. -te godine, i novi klub pod imenom “STARIGRAD KARAŠEVO 1299.” zahvaljujući ponajviše potrebi i želji domaćih igrača da imaju vlastitu ekipu kada ih ima dovoljno, te predstavljaju svoju djedovinu, svoje mjesto, svoje selo. Zadano obećanje pretvorilo se u stvarnost ponajviše zahvaljujući i financijskoj potpori Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj, te prepoznavanju problema od strane predsjednika ZHR-a u očuvanju naših specifičnih manjinskih problema i etničkih prava. Službeni osnivači novonastalog kluba su M. Radan, T. Ivănoaica, M. Ghera, I. Haţegan, P. Gera, C. Bogdan, M. Mateia, G. Rimer, S. Ghera, ali isto tako glavnu ulogu odigrali su ujedno i sva dolje navedena imena igrača koji pišu povjest i treba im od srca čestitati. Isto tako i mještanima Karaševa, ljubiteljima nogometa i obožavatelja sporta. Hvala! Igrali su prvu povijesnu utakmicu: Giureci-Slobodan Ghera, Petar Beul, Tudor Ivanoaica , Gheorghe Mihaila , Mihai Mita , Daniel Stefanesc, Miodrag Neagul, Danut Ifca, Milovan Petar Ghera, Marian Draghia, Marian Beul, (Cristian Bogdan 84 min., David Hategan 80 min., Ivan Belcea 77 min.). Delegati ekipe: Ivan Mateia i Petar Hategan. Ostali igrači: Miodrag Beul, Mihai Bocsan, Zlatko Ursul, Mikola Mateia, Marcel Filca, Ivan Hategan, Petar Hategan, Daniel Dumitru, kao i cjelom zaštitarskom kadru pa i svim vjernim navijačima i ostalim što su uz ekipu.

     Treba čestitati dečkima Starigrad Karaševo 1299. za borbenost, srčanost i požrtvovnost što su i dokazali u prvih šest kola, nanizavši 4. pobijede i 2. poraza do sada. Hvale na stranu, dečki su odlični. Imati vjeru u Boga, korak je naprijed! U boj, u boj, za narod svoj! BRAVO. ČESTITKE!! Više informacija na web stranici www.starigrad-karasevo.net i www.ajfcs.ro

Slobodan Ghera