Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Na pozivnicu gosp. Nenada Rožića, predsjednika Ogranka Seljačke sloge Buševec, Hrvatska, upućenu Klokotičanima, preko mjesne organizacije ZHR-a, rado smo prihvatili poziv i s oduševljenjem spremili autentičnu koreografiju za nastup na dan proslave devedeset godina od kada je prvi put osnovano njihovo, Prvo hrvatsko seljačko prosvjetno i dobrotvorno društvo Seljačka sloga (18. travnja 1920. godine u Buševcu).

    Bili smo sretni i počašćeni sudjelovati ovoj proslavi koja se odvija cijelu godinu, a svaki je mjesec posvećen jednoj djelatnosti. U mjesecu ruj-nu, kada smo i mi bili u Buševcu, saznali smo zapravo, da je ovaj mjesec posvećen kulturnoj suradnji s Hrvatskim manjinama. Tako da, od 3. do 5. rujna 2010. bio je održan susret svih manjina s kojima surađuje Ogranak Selječka sloga Buševec i to s Mađarskom, Austrijom, Slovačkom, Kanadom i Rumunjskom.

     Svaka grupa trebala je pripremiti jedan umjetnički program u trajanju od 30 minuta za nastup na buševačkoj sceni u subotu. Prije nastupa bila je organizirana i tribina sa temom „Položaj hrvatskih manjina u svijetu“, gdje se je pokušalo naći rješenje o sve prisutnijoj asimilaciji Hrvata koji žive kao manjina i na koji način hrvatske vlasti mogle bi sada pomoći i smanjiti taj problem gubljenja identiteta. Na razgovoru bili su prisutni zastupnici Grada Velike Gorice, Zagrebačke županije, Mini-starstva kulture, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Hrvatske Matice Iseljenika i dr., koji su obećali da će pokušati pronaći rješenja na pro-bleme o kojima se razgovaralo i koji trenutno najviše zabrinjavaju Hrvate koji žive izvan domovine.

Zapravo, ovaj susret bratskih manji-na, povezalo je takvo prijateljstvo sedamdesetih godina, da ni tadašnje granice komunističke diktatorske vladavine Ceausescua, nisu uspjele izolirati našu zajednicu od svoje domovine. Da li je to bila sreća ili pak sudbina ovog lijepog prijateljstva, ne znam. Ali ono što znamo je to, da kada su Buševćani prvi puta došli u Rumunjsku, kako bi uspostavili ponovo vezu sa turopoljskim Hrvatima nastanjenima u Rumunj- skoj, točnije s Kečanima iz obližnjeg Temišvara o kojima su saznali nakon izlaska Holjevčeve knjige „Hrvati izvan domovine” tamo nisu više naišli na očekivano stanje. Nažalost, u Keči nije više postojalo nikakvo kulturno umjetničko društvo s kojim bi se omogučila suradnja s Buševčanima. Hrvata je ostalo u tragovima. S toga, na upute gosp. Janka Mikšića iz Keče, Buševčani dolaze u Klokotič, koji je tada imao kulturno-umjetničko društvo Karaševskih Hrvata i koje je na državnim natjecanjima bilo proglašeno kao najbolje, zauzevši I. mjesto. Zbog osvojenog I. mjesta, klokotičani uspjevaju dobiti dopuštenje tadašnjih komunističkih vlasti, da posjete Buševac, jer su bili najbolji ansambl države. Kao nagradu za njihov rad, upornost i doprinos državi, Klokotičani stižu po prvi put s ansamblom u Buševac u Hrvatsku 26. listopada 1973. godine, gdje nastupaju sa „Karaševskom svadbom” i prikazuju svoje svadbene običaje te specifičnu narodnu nošnju. Od te godine pa sve do danas, veza Klokotičana sa Buševcem uspjela se oćuvati tijekom godina. Stvorila su se lijepa prijateljstva koja i danas traju. I ako su prostorno bili udaljeni, ostali su uvjek bliski i duševno povezani.

Slaviţa-Maria Muselin