Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Ako bismo sastavili jedan popis osobnih, životnih prioriteta, uvjeren sam da na čelu liste sviju nas nalazilo bi se zdravlje.

      A li koliko od nas, kad govorimo o zdravlju, mislimo i na zdravlje zubiju? Ako već priznamo da nam je stalo imati zdrave i lijepe zube, možemo se dalje pitati koliko se iskreno trudimo da bi svoje zube održali zdravima. Većina nas zaboravljamo koliko je to bitno i pri-sjetimo se kako je dobro imati zdrave zube tek u trenutku kada nas zabole, isto kao u kišnome danu kada se pri-sjetimo da smo opet zaboravili kupiti kišobran. I čak onda kad nas pokoji zub zaboli, a da nije bol nepodnošljiv, ne odjurimo do liječnika na konzultaciju već ostavljamo taj posjet za neki drugi put.

      Je li to svijesno dugovlačenje, možda, posljedica straha od zubara? Pri same pomisli na „udobnost“ zubarske stolice, hvataju nas već grćeve u želudcu... Ali zašto se uopće plašimo zubarskome pregledu?

      Dr. Milja Vatav, zubni liječnik u Klokotiču, misli da ima jedno od mogućih objašnjenja: „Većina mojih pacijenata, a pogotovo onih koji otvaraju po prvi put vrata jedne zubne ordinacije (tu prvotno mislim na djecu), zbunjeni su i uplašeni. Mislim da taj strah od zubara ili od liječnika općenito, u mnogim slučajevima vuče svoje korijenje još iz ranog djetinjstva i rađa se unutar obitelj. Roditelji ili rodbina koja je u bliskom kontaktu s malim djetetom, kako bi ukrotili i lakše kontrolirali neobuzdanost svoje čeljadi - prijete mu s doktorom. Sigurno vam je poznata izreka: „Ako nesi miran lam da te vodim kod doktera da ti da inžekciju!“. Od jedne takve, prividno nekrive i djetinjaste prijetnje, razvija se strah od odlaska liječniku. Djetetu se, naprotiv, mora objasniti da je jedini cilj doktorske struke pomaganje ljudi. Liječnici su tu da bi nam izliječili i uklonili bolesti, a ne da nas muče ili da nas torturiraju. Sigurno da poneke intervencije mogu biti bolne, ali ako su još i amplificirane strahom, mogu postati nepodnošljive.“

     Bilo kako da jest, da li smo prestrašeni od same rodbine ili se strah od liječnika upisao u naše gene već od samog osnutka zubarske struke (najvjerojatnije radi tadašnjih zastrašujućih medicinskih sredstava), valjda nikada nećemo konkretno ni doznati. Važno je imati na umu da suvremena stomatološka oprema nije više sredstvo za mučenje pacijenata (kao što je to nekad bila), te ako iskusne ruke barataju s njome, razlozi za paniku ne bi se trebali javiti.

Daniel Lucacela