Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Iako se kalendarski približavamo kraju godine, crkveno, početkom Adventa ili Došašća započela je nova crkvena godina.

        S toga oni mudrijeg mišljenja znaju da nova godina započinje zapravo sada, u Adventu. Advenat, vrijeme očekivanja, vrijeme promišljanja, vrijeme obnove, pomirenja s Bogom i ostalima, ali i vrijeme odluka.

        U našim karaševskim selima znamo da je Advenat po ranim jutarnjim misama, po zornicama. Iako je još mrak, i stariji i mlađi, školska djeca ustaju i kreću na zornice. Nije lako ustati rano u zoru, ali zvuk zvona nas poziva da se probudimo. I kasnije zadovoljstvo je veliko. U crkvi je nekako veselije, svečanije. I svi zaboravljaju na san i umor.

       Na našim se kućama, kroz dimnjake vide bijeli duguljasti tragovi, upalile su se peći, zima je tu. Pod pokrivalom snijega, sela mirno i tiho spavaju, nalik slikama iz školskih knjiga. Vrijedni su naši stariji, bake i djedovi, očevi i majke, već dovukli drva iz šume. Ponekad i ponegdje, još je i neka svinjokolja, na veselje i radost ukučana, ali i kao čuvanje tradicije i nadasve zdravlja, jer domaće je domaće.

       Po našim pitomim brjegovima, opet su se vratile ovčice, da bi provele zimu po našim salašima. Polako se vraćaju i članovi obitelji koji kroz godinu rade daleko, da bi proveli ovaj blagdan doma, sa svojima.

      U sadašnjem globaliziranom svijetu, globaliziranoj ekonomiji, u posvudašnjem globaliziranju blagdan Božića znači za neke prilika zarade, prodaje. Poznato je da su najbolje prodaje prije velikih blagdana. Pogotovo prije Božića, jer je cijeli prosinac mjesec darivanja. Darujemo za svetog Nikolu, za svetu Luciju, za Božić. Onda i ponuda mora biti velika, što znači i ono što je korisno i ono manje korisno, bitno je da svijetli, da je crveno, šareno, pa da se ljudi unatoč krizi ipak odluče i nešto kupe. Jer takav je red, običaj, što li već.

      U Istočnoj crkvi, znači kod pravoslavaca sada je strogi post, bez mesa, jaja, mlijeka. Kod nas katolika je nešto blaži, ali u smislu da bi se trebali odreći onoga što najviše volimo.

      Mda... ali to je malo teže. Zapravo je sve teško, osim manijakalnog trošenja. Ipak, u cijeloj toj jurnjavi po šoping centrima, po veletrgo-vinama hrane, nešto nas podsjeća na Božić, posvuda, to su božićne pjesme. Božićne su pjesme melem za dušu, njihova je melodija lagana, tiha, riječi su jednostavne.

      Što bi se jednostavno reklo, globalizam nam ipak nije uspio globalizirati dušu. I nadamo se da nikada i neće. Jer koliko god bili umorni, nezadovoljni ili zadovoljni, sretni ili manje sretni, Božić je blagdan nade, radosti i mira. Svatko se na svoj način raduje u duši. Moli, traži, zahvaljuje. Jer kažu, u božićnoj se noći nebesa otvaraju.

      A kome se obratiti u ovim kriznim i neveselim, nesigurnim i nervoznim vremenima, negoli nebesima i Bogu?

      Pa stoga za kraj, umjesto čestitaka, dok kitimo bor (jelke) i svoje kuće, zapjevajmo u sebi nekoliko stihova poznatoga suvremenoga dalmatinskoga trubadura:

Božić bijel i raspjevan

Radostan i svet,

Možda takav jedan dan,

Smiri cijeli svijet!

Dodali bi mi: i pomiri!

Svima vama dragi Karaševci doma i u dalekom svijetu, SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ i MIR I DOBRO! 

Maria Laţchic