Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Što je to ljudska povijest? 2.000 godina ili 4.000 godina od danas?

       J e li to hrpa ljudskih kostiju, mramorni spomenici s natpisima: Ovdje leži, Laka mu zemlja, Ja sam bio ti, ti ćeš biti ja, Ovdje mu je prah, na nebu mu je dah. Je li povijest groblje čovječanstva? Ili je hram kulture, katedrala duha? Za neke povijest je uspomena na ljudske grijehe, zablude i budalaštine, a za kršćanina, sljedbenika Kristova, povijest je put kojim Bog vodi čovječanstvo iz prošlosti u budućnost, prema konačnu cilju. Put koji ima početak i svoj svršetak.

       Bog izabra oce naše, i podiže narod svoj od Abrahama iz Mezopotamije, preko Izaka, Jakova i Josipa, pa onda preko Egipta i sužanjstava ovoga svijeta, s pomoću Mojsija, konačno pomoću Davida: “Iz njegova plemena izvede Bog po svom obećanju Izraelu Spasitelja, Isusa“ -Spasitelja, Otkupitelja, Oprostitelja, Ozdravitelja čovjeka i društva. Razveselitelja svijeta. Treba li nama Spasitelj? Pogledajmo tri ondašnja društva: grčko, rimsko i židovsko; i naše današnje.

       Grčko.Bilo je u tom carskom dijelu kulture, filozofije, umjetnosti, književnosti, politike, čak i demokracije. Ali i najveći njihovi filozofi, smatrali su da su neki ljudi određeni da budu vladari, a drugi robovi. Kako to? Eto tako! Prema sakatima, bolesnima, nemoćnima - bila to i vlastita djeca i ukućani - provodila se najnemilosrdnija eutanazija. Iznesu te jadnike na brdo Tajget i puste ih da umiru od gladi i da ih raznosi grabežljiva živina. Eto grčkoga srca. Malo nam je taj „civilizirani“ svijet prikazao i sam sv. Pavao u Poslanici Korinćanima: „Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni pijanice, ni muškoložnici, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega“.

        Rimsko. U kakvu je kalu živio Rim, glava rimskoga carstva? To su nam u svojim djelima prikazali rimski pisci, filozofi i povjesničari: Seneka, Lukrecije, Virgilije i drugi. Kažu kako je jedan visoki časnik poručio svojoj ženi: kad rodiš, ako bude muško, odgoji ga; a bude li žensko, baci je u Tiber. Izlaganje ženske djece na trgu kao otpad na haldini: tko hoće uzeti curicu, neka je uzme, ili da je ubije ili da od nje učini prostitutku. Seneka (4. pr. Kr. - 65. po Kr.), Isusov dakle suvremenik, napisao je 124. Pisma. Za svoje društvo primjećuje: „Žene se udaju da se razvode, a razvode se da se udaju“. Drugo i ne rade nego to. A i on se sam razveo s nećakinjom cara Klaudija. Veli da zna jednu ženu koja se 8. puta udavala u 5. godina. I onda dodaje: Bude li joj i ovaj muž zadovoljan s jednom ženom, ubrzo će biti zadovoljan i s jednim okom. Nema dobi u povijesti čovječanstva koja bi po nemoralnosti bila jednaka toj tadašnjoj: - Stvorenje časte mjesto Stvoritelja; istinu zamjenjuju lažima. - Žive predani nečistoći; obeščašćuju svoja tijela

        Židovsko. Nije židovski svijet bio u takvu nemoralu, jer se držao koliko-toliko Deset Božjih zapovijedi, ali je bio 400. godina u ropstvu egipatskom, 70. godina u ropstvu babilonskom. Pa kad je izgubio svoje kraljevstvo, bio je podložan raznim kraljevstvima zemaljskimi običajima njihovim. Bog je podigao Davida slugu svoga, kralja, iz kojega izvede Izraelu Spasitelja. A kad je Spasitelj došao i pokucao na vrata pogledom Djevice noseće, neće nitko da otvori. Odbijaju Novorođenoga kojega kao jedinoga Spasitelja Bog Otac šalje na zemlju. Ljudi se ne slažu s Božjim planom, s njegovih Deset zapovijedi, koje je Isus došao ne dokinuti, nego ispuniti. Ne slažu se s Isusovih Osam blaženstva, koje je on savršeno proveo. Ne slažu se s njegove Dvije zapovijedi, ljubav prema Bogu i bližnjemu, koje je on potpuno ostvario, do zadnje kaplje krvi, do smrti, smrti na križu.

        Naše. Ne možemo kao Hrvati i katolici ne čitati malo i svoju povijest koja već gotovo 14. generacija struji ovim prostorima. Bili smo, u raznim dijelovima, pod Otomanskim carstvom, pod monarhijama, pod komunistima. I evo posljednjih 20 godina pod raznim svjetskim predstavnicima. Sada nam se nudi obećana zemlja Europska Unija, kao i ona rimska štiti svoje sebičnu ekonomiju, svoje bogataše, izbacuje pojedine zapovijedi Dekaloga i širi moral svoga kataloga, kojemu je korijen u bezvjerstvu i bezboštvu. Govorili su nam da ako ne uđemo u to carstvo, (u čijem se statutu ne smije ni spomenuti ime Isusovo), nema budućnosti !?

       Kroz sve vrijeme povijesti ljudi očekuju spasenje. I izabrani narod i svi narodi svijeta. Čekaju, bdiju, nadaju se. Utješno je da čovječanstvo ne može toliko da sklči klupak povijesti koliko Bog može da otklči. Nama svima treba utjeha i spasenje, ono iz betlehemske štalice, a ne iz državne palače.

      Ovo su riječi za spasenje: Otpuštenje grijeha naših! Rođenje Sina Božjega, Krista Gospodina! Velika radost! Hvala i slava Bogu! Mir na zemlji ljudima koje Bog čini miljenicima svojim. A to su oni koji se napajaju Božjom ljubavlju!

      Mi na Bozić slavimo povijesni događaj kad je Spasitelj došao na svijet, kada su ga jedni prihvatili, a drugi ga odbili. Mi ga primamo s Davidovim psalmom:

       da nas opere od krivica naših i oprosti sve propuste naše; da nam opet sagradi zidine razvaljene i obraduje kosti satrvene;

       da u nama čisto srce stvori i objavi nam radost i veselje;

      Bogu zahvaljujemo na ovome neizmjernom daru njegove utjehe, na zdravlju i miru.

      Sretno vam sveto i slavno rođenje Isusovo!

Dr. theol. Davor Lucacela