|
O narodnoj nosnji karasevskih Hrvata |
|
|
|
|
vineri, 05 august 2011 |
 Kod „košulje“ imamo i danas isti kroj. Šije se od ravnih pola platna. Najbitnija kod šivenja košulje je visina muškarca, jer ona uvijek mora biti „priko koleni od kad se upaše“. Zato se mora znati otprije osoba kojoj je namjenjena kako zbog dužine, tako i zbog širine otvora kuda prolazi glava, koji se zove „pazuka“, a navezeni dio „ždrelje“. Tu se stavljaju „peklje“ a oko vrata imamo isto vezom ukrašen „galer“, danas je crne boje, a nekada je bio šaren. Na kraju rukava „košulja“ ima „namrčkanu mrežu i galerki“.
Ispod košulje uvijek se nosila još jedna odeća zvana „košuljka“, a njezina uloga je ta da se ova odozgo ne bi isprljala. Isto tako, prije se nosilo preko košulje i pregača zvana „filter/ peškir“ (koji je u donjem dijelu bio ukrašen vezom) da bi je štitila od prljanja svakodnevnog rada prije, a kasnije samo u svečanim prilikama, za ukras. To važi i za „lajber“ koji se isto stavlja preko košulje, a glava je bila uvijek pokrivena „palarijom“ na kojoj nisu nikada izostajali prirodni cvijet ili bosiljak. „Palarija“ bila je skinuta samo preko zime kad je zamjena zvana „klebec“ (napravljen od ovčjeg krzna) zauzimala mjesto do prolaska hladnih dana i javljanja prvih sunčanih zraka (od zime do u proljeće).
 Najbitnije je činjenica da je nošnja karaševskih Hrvata danas postala
jedinstvena, upravo zbog njezinih specifičnosti (npr. motivi veza iz
biljnjeg svijeta i izomorfa, kontrast crno-bijele boje itd.) koje
razlikuju ovaj živalj toliko od drugih slavenskih grupa, koliko i od
manjina s kojima zajedno živi na ovom prostoru već stoljećima. Nažalost,
sve je lakim procesom počelo polako izumirati u nekim obiteljima
karaševskih Hrvata (govor, nošnja, običaji, folklor). Od onoga što je do
sada bilo dio nas (Karaševaka) i što nam je pružalo čast da budemo u
pravom smislu riječi različitiji od naših sunarodnjaka, polako nestaje
kako s migracijom na Zapad, tako i zanemarivanjem. Šteta što to malo
zabrinjava današnjeg karaševskog Hrvata, pa zbog toga i zauzima zadnje
mjesto u njegovoj svagdašnjici. Danas u ovim krajevima, to mu ne donosi
više nikakve financijske mogućnosti za zaradu, što je u naše dane
neophodno za opstanak i skroman život svake obitelji.
Slaviţa-Maria Muselin
|
Hrvatska grancica