Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Srpanj je mjesec žetve, bar je nekada bio. Vidimo da mu je u samom nazivu riječ srp, ono čime se nekada žito žnjelo.

     U Karaševaca prva su dva dana namijenjena Gospi od Čiklove, kojoj hodočastimo već dugih godina. Nekada su svi oni koji su mogli hodati pješice dva dana išli u Mariju Čiklovu. Jedno je vrijeme bilo nešto manje hodoča­snika, no posljednjih godina, hvala Bogu, broj onih koji pješice idu Gospi od Čiklove, opet je porastao, pogoto­vo među mladima.

     Ovo je mjesec žetve, kada se vrši žito, kako mi Karaševci kažemo. Nekada se to radilo pomoću srpa, a danas pomoću vršilice (kombajne), iako dosta malo, jer se nažalost više žito ne sije.

     No ovaj je mjesec po još nećemu prepoznatljiv u nas. Obiluje svecima, pa tako unatoč tome da smo u sredini ljeta i posla na polju ima jako puno, ipak je dosta dana neradnih jer se štuju narodni sveci. A neradni su jer se tako od davnine čuva. Odlučili smo ih ovdje nazvati narodnim svecima, jer se oni štuju među narodom, pukom. Od naših smo baka i djedova to zapamtili, pa se to sve do današnjih dana tako čuva. Iako, moramo priznati, nije nam baš uvijek jasno zašto se tih dana ne smije raditi. Pogledamo li u kalendar vidjet ćemo da spomen tih svetaca nije označen crvenom bojom, znači nije zapovijedani blagdan, no una­toč tome ukorijenjeno je vjerovanje da tih dana ne smije se raditi. Vidjet ćemo i zbog čega se ne smije, odno­sno upitali smo naše starije članove obitelji.

      Prvi je Sveti Ilija prorok, 20 srpnja. Taj dan se strogo čuva zbog grmljavine, oluje i vatre. Ne smije se kupiti sijeno, ne smije se raditi oko kuće ništa, znači nikakve ozbiljne radove. I danas nam naši stari pričaju što se događalo onima koji taj blag­dan nisu čuvali, ponajčešće bi im iz­gorio koji plast sijena. Nakon Svetog Ilije, 22. srpnja je Marija Magdalena, i tog se dana također ne radi, isto zbog grmljavine i oluje.

      Slijedi sveti Jakov, 25. srpnja, pa Sveta Ana i Sveti Joakim, 26. srp­nja, roditelji Blažene Djevice Marije, kirvaj u Nermiđu. Također se na polju ne smije raditi, i također zbog grmlja­vine i oluje. Istoga tjedna, 29. srpnja je sveta Marta, pa se u crkvama slavi misa za sve Marte iz naših sela, no taj dan je radni. 

     Možemo slobodno zaklju­čiti da se svi ti dani, odnosno sveci čuvaju kao svojevrsna zaštita od grmljavine i oluje. Jasno, stav Crkve je nešto drugačiji. No kako uvjeriti narod da se može raditi i da crkva ne propisuje te dane kao neradne? Kako god bilo, sigurno su ti neradni dani u davnini dobrodošli nakon napornih svakodnevnih poljskih radova. A kad se čovjek sam nađe u polju i kada počne grmiti i sijevati, nikome nije svejedno pa je onda bolje čuvati ono o čemu su nam naši stari govorili. Ima puno toga što narod, puk, čuva i u što vjeruje, i što jasno nije u skladu s onim što crkva propisuje, no i to je dio naše starine i povijesti. Stoga bi bilo bolje to proučiti da bismo bolje razumjeli i ne samo olako osuđivali kao zastarjelo i beznačajno.

Maria Laţchici