Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Prije 2.000 godina Bog šalje svoga glasnika Djevici u Nazaret s riječima:

     Raduj se, milosti puna, Bog te zavolio i zove te da ispuniš Njegov plan. Otac nebeski želi da se Njegov jedinorođeni Sin učovječi. I želi upravo iz tebe uzeti tijelo. Tu sam da te pitam za pristanak.

    - Kako će to biti kad ja muža ne poznam?

    - Budi ti bez brige s obzirom na to pitanje. Nije se nikada do sada u jednoj osobi angažirao Otac, Sin i Duh Sveti kao ovdje i sada. Bog ima plan s tobom, s tvojim Sinom.   

     Od tebe Bog ništa drugo u ovom trenutku ne traži osim pristanka, slobodne volje. 

   - Savršeno pristajem, veli Marija. Neka Bog izvede svoj naum i djelo. Meni je najveća radost biti službenica Gospodnja.

   - U redu, reče joj glasnik. Sada je uloga Duha da izvede svoje djelo u suradnji s tobom: „A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom“ (Mt 1,18), riječ je Gospodnja.

     Nakon Navještenja anđeo joj se Gospodnji nije više nikada ukazao. Prepuštena je svojoj pameti i srcu. Božjim zapovijedima. Ima Zakon i Proroke - njih neka sluša! Ima glavu kuće Josipa, koji je imao više puta Božje poruke u snu - njega neka sluša! Što će joj se anđeo više i ukazivati kad je u kući Druga Božanska Osoba, Sin Božji u ljudskoj naravi i tijelu, koje je uzeo od te iste Djevice. Povjeravala se Sinu Isusu. A Isus se prilagodio zakonu radnje i patnje. I Marija se može definirati upravo tako: patnica i radnica.

Patnica

     U Jeruzalemu ima jedna ulica, zvana Via dolorosa, Put boli. Taj se Put i naziva tako što je njime prošao najprije Čovjek boli, Gospodin Isus, a za njim njegova Majka Marija. Iako Blažena Gospa nije ništa ni oduze-la ni dodala Isusovu Otkupljenju, ipak je bila najbliža Isusu u Njegovu spasiteljskom djelu, i stoga se Bog ni s kim tako ne služi da podari svoju milost ljudima kao srcem i rukama Bogomajke Marije.

     U Hercegovini, otkopana je svršetkom 19. stoljeća kršćanska crkvica. Među ruševinama je otkriven ulomak nedovršenog reljefa Bogorodice s Djetetom u naručju. glava Majke i Djeteta, koje su gotovo u istoj visini i priljubljene jedna uz drugu, Mali Isus kao da je prekrižio ruke na grudima. Reljef je moguće povezati samo za građevinu crkve, za koju se pretpostavlja da seže u 11. stoljeće, a neki je smještaju čak u 9. stoljeće Prema tome je ovaj reljef najstariji Gospin lik na području Hercegovine. Niz Gospine obraze vide se dvije suze. Gospa plače dok drži Maloga na prsima. Majka je obično radosna kad drži dijete u naručju. Ovdje plače.

     Je li to uobičajeni snimak svake majke, pa i Božje Majke s Djetetom Isusom, kojim se naznačuje da smo svi mi „prognani sinovi Evini u ovoj suznoj dolini“? 

     Je li neki kamenoklesar stolačkoga kraja po narudžbi tadašnjih crkvenih osoba drevnoga Sarsenteruma možda za Gospinu crkvu klesao prizor bijega Gospina iz Herodova Betlehema u Faraonov Egipat? Je li ovdje u ploču urezana Gospa u plaču, zajedno s tisućama majki koje su, tada kao i vazda sa svojom nejači morale u progonstvo pred Herodima ovoga svijeta?

     U svakom slučaju, ovaj je lik drag našemu vjerniku, jer odražava njegovo povijesno i trajno stanje na tlu stalnih sukoba i ratova, tuđinskih osvajanja blaga i djece. I uloga majke kao da je bila rađanje i, ne toliko odgajanje i školovanje, koliko puko spašavanje djece od klanja i ropstva.

    “Uzmi Dijete i Majku njegovu i bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem, jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi” (Mt 2,13), riječ je Gospodnja!

Nastavak u sljedećem broju.

Dr. theol. Davor Lucacela