Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Prema karaševskom vjerovanju, svako se dijete mora krstiti, kako bi se očistilo od grijeha, jer tako Crkva kaže i tako treba.

      Kršteni kum kod Karaševaka postoji od starinje, od vjenčanja. Ne smije se mije-njati kum, jer dotična obitelj neće dobro proći u životu. Kum se može promjeniti jedino ako on ne želi više kumovati. Također, kaže se da ako u jednoj obitelji svako novorođenče umre, treba promjeniti kuma. Za mijenjanje kuma postoji, također, jedan poseban ritual; prvo dotična obitelj odlazi kod kuma i traži blagoslov, nakon toga, majka djeteta treba izaći ispred kuće i prvog čovjeka što prolazi ulicom treba zamoliti za kumovanje. Ako pristane, bit će novi kum te obitelji.

     Krštenje je bivalo u nedjelju. Rano ujutro, baka ispeče pogaču i zavije je u katruncu. Pored nje stavi kobasicu, sir, rakiju, sve zajedno stavi u torbu, koju zamota, ali je ne vezuje, da bi snaha rodila još djecu. To odnese otac kumu i mole ga da primi krstiti dijete i da dođe na krštenje.

     Ako se krsti muško dijete, kum ne smije jesti ništa do ručka. On uzme žlicu, grebe zube, kako bi novorođenče imalo zdrave i jake zube. To uradi kum, ako je muško dijete, i kuma, ako je žensko. Tu torbu, kuma vrati nakon pola godine, i u nju stavi sijeme od tikve, od pasulja, od kukuruza, da bi imala još poroda. 

     Prije polaska u crkvu na krštenje, novorođenče se kupa, maj-ka ga oblači u novu odjeću, stavlja mu novu košulju. To je košulja bijele boje, nju je krojila baka djeteta od ponedjeljka do nedjelje, kako bi dijete moglo raditi svakog dana pa i nedjeljom. Kada je dijete spremno, baka ga stavi na prag, a majka ga treba preskočiti i izaći vani.Dok ga preskače ona treba reći: Da se urečeš kad se ureče prag! Poslije se dijete stavlja u jastuk, sva porodica izađe ispred kuće, gdje baka daje dijete kroz prozor, a baba ga prihvati.

     Prema karaševskom vjerovanju, nije dobro da se istoga dana krste dva djeteta istog spola, jer će jedan od njih umrijeti, ali se mogu krstiti jedno žensko i jedno muško dijete, ili dva novorođenčeta ženskog i jedno muškog spola ili obrnuto.

     Krštenje se obavlja za vrijeme Svete mise. Kum, zajedno s majkom i ocem, unesu dijete u crkvu gdje ih čeka svećenik. Prije krštenja oni trebaju obnoviti svoju vjeru odgovarajući na pitanja koja im stavlja svećenik, a zatim slijedi ritual krštenja umazanjem djeteta vodom. Karaševci vjeruju da ako novorođenče plače za vrijeme krštenja, on priča s Bogom. Poslije krštenja svi se vraćaju kući. Prije nego što uđu u kuću, novorođenče prima neka žena radiljka, vrijedna, dobra i srećna, koja odnosi dijete u štalu, da zavoli marvu i poslije ga unosi u sobu. U isto vrijeme, kum-ako je muško dijete, ili kuma- ako je žensko dijete, pozovu se u sobu, i na jednom tanjuru donesu se kosti od kokoške, da grebu zube, da bi dijete imalo zdrave zube.

     Kada se rodbina okupi oko stola, donese se novorođenče, kuma ga uzme u ruke, kum održi zdravicu, a potom svi se pomole Bogu. Prije nego što se počne jesti, novorođenče uzme neka ješna žena, može biti i kuma, i umakne jedan komad kruha u svako jelo i poslije njime pomaže djetetu usne, kako bi bilo ješno.

     Kada se završi ručak, kum traži da mu ispred sebe, na sto, stave jedan tanjur u kojemu ima soli i opet da mu donesu novorođenče. Tanjur mora biti bijele boje, kako bi život djeteta bio bijel i veseo kao boja tanjura. U taj se tanjur stavlja poklon za dijete.

     Početak dječjeg hodanja smatra se u narodu kao važan događaj, kada dijete prohoda prave se spune (vrpce), stavljaju se ispred djeteta , a nožem napravi se krst i kaže se: Krstam Božjim da ideš! Svi sklčoci što su ti pod nogami ja ti sječem!“

     U Karaševu ima i nekih obreda koji se vrše da bi dijete progovorilo na vrijeme. Kaže se da bi dijete govorilo puno, treba ga nositi u vodenicu. Dijete se stavi u vreću, i putem ako se onaj koji nosi dijete u vreći sretne s nekim čovjekom, taj čovjek-žena treba upitati: „Što nosiš tu?“, a odgovor je : „Govor!“. U vodenici dijete se stavlja u koš, u bobe (zrnca kukuruza ili žita), kažu, da bi govorio kao vodenica. Ili u jedno zvono stavi se voda i daje se djetetu da pije, da govori glasnije od zvona.

Lina Tincul