Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

16. rujna, ove godine, Klokotičani su ugostili svoje drage prijatelje iz Buševca, R. Hrvtaske i proslavili u zajedničkom druženju i veselju – 38 godina prijateljstva.

     Nakon dugog puta i naporne vožnje, stigli su u subotu ujutro, oko tri sati i boravili u našim krajevima svega dva dana.

     U subotu, program je bio dosta opušten. Oni koji su željeli mogli su ići u grad u šetnju ili u kupovinu, a oni koji su osjetili malo više umora od dugačkog puta mogli su odspavati po slobodnoj volji. Na povratku iz grada, slijedio je ručak kod domaćina i u 16 sati počela je prijateljska utakmica na nogometnom igralištu „Croatia Klokotič“. Dok je domaća nogometna ekipa odigrala revijalnu utakmicu s momčadi naših dragih gostiju, ostali članovi ansambla KUD „Klokotič“ pomagali su oko spremanja zajedničke večere. Donijeli su sve što je bilo potrebno za roštilj, a nakon utakmice svi su se skupa rado poslužili spremljenim roštiljem i ukusnom ja-njetinom na ražnju. Druženje je trajalo sve do kasno u noć na nogometnom igralištu i nastavilo se do rano ujutro u lokalnom kafiću.

      KUD „Klokotič“ posebno se zahvaljuje općini Lupak, koja je ovom prilikom snosila sve troškove za zajedničku večeru (meso za roštilj, pribor za hranu i piće) koja se održala u subotu navečer, dr. Milji Vatavu, predsjedniku KUD-a „Klokotič“ i gosp. Filki Golubu, koji su svojim doprinosom pripomogli oko spremanja programa i posluživanja hrane na nogometnom igralištu.

     U nedjelju, nakon sv. Mise, uslijedio je nastup Buševčana na otvorenoj sceni ispred kulturnog doma. Tu su se mještani okupili u velikom broju kako bi pratili prekrasan nastup ansambla „Seljačke Sloge“ i divili vrhunskom izvođenju. Nakon toga, gosti iz Buševca krenuli su na ručak svojim domaćinima i u tri sati poslijepodne krenuli su svojim domo-vima uz pratnju domaćina i iskrenih obećanja za ponovni susret iduće godine.

      Razgovarala sam s gospodinom Nenadom Rožićem, predsjednikom Ogranka „Seljačke Sloge“ Buševec, o njihovom boravku u Rumunjskoj.

      Vezano za vaš nastup u Klokotiču, molim vas, recite mi koji ste program spremili i dajte nam jedan kratak opis predstavljenih plesova

     „Najprije se želim zahvaliti svim mještanima iz Klokotiča, koji su nas ugostili ovako srdačno. Danas smo opet nastavili ovu našu trideset i osmu godišnju suradnju. Sam program dolaska je bio malo ležerniji nego inače. Odigrali smo jednu revijalnu utakmicu, što je bilo vrlo lijepo i simpatično, naravno, nerješeno je bilo 4-4. Poslije se jako lijepo zabavili na samome igralištu, uz jako dobro pripremljenu gozbu i sve ostalo. Mislim da je sve bilo jako dobro zamišljeno i organizirano. Danas smo evo poslije sv. Mise, kojoj smo svi zajedno prisustvovali, dali jedan program gdje smo pokazali običaje i plesove iz cijele Hrvatske. Od dole, Dalmacije, Splita, pa od južne Dalmacije, Linđa, kraj Dubrovnika, pa malo Baranje, centralne Hrvatske, Turopolja, Međimurja i Draganića. Tako da smo vas proveli kroz cijelu Hrvatsku i ja vjerujem da su ovi ljudi koji su bili ovdje, danas uživali u programu. Prije svega, od sveg srca, još jednom zahvaljujem našim domaćinima na gostoprimstvu i naravno, pozivam sve Klokotičane da dođu iduće godine u Buševec.“

     Kako reagiraju vaši mladi kad čuju za Rumunjsku, da li oni vole doči u Klokotič?

     „Meni je to vrlo drago što naši mladi nastavljaju tradiciju naših roditelja, djedova i baka, koji su počeli ovo lijepo druženje prije skoro 40 godina. Jako im je drago kad čuju da idemo u Klokotič. Većina ih se veseli! Čak su me i prošle godine već tražili i pitali: pa dobro, kad ćemo već jednom ponovno u Klokotič? Jer je svima krasno tu. Jedino mi je žao što to kasnije ispadne jako kratko. Morali bi stvarno početi tri, četiri dana druženja, kako je to nekada bilo, pa bi stigli malo više posjetit naše prijatelje kojih imamo jako mnogo ovdje kod vas u Klokotiču. I u ovih dva dana, jednostavno ne stignemo kod svih navratiti i doći, a svi bi željeli ugostiti. To je stvarno nešto krasno. To prijateljstvo i ta srdačnost, koju osjećamo ovdje kod vas u Klokotiču, se ne može nikakvim novcima kupiti, niti platiti!“

     Koliko vas je ovaj put posje-tilo i nastupalo u Klokotiču?

     „Četrdeset nas je ovaj puta bilo i ako smo željeli da nas bude više. Imamo i malo starijih, neki su malo bolesniji i duži im je put. Ali, ja vjerujem da ćemo za idući put pripremiti dovoljno ljudi, koji će moći dovoljno rano znati termin polaska, da si onda mogu organizirati i uzeti godišnji i sve što treba na vrijeme.

Slaviţa-Maria Muselin