Arhiva articole Hrvatska grancica Diverse

Zaborav PDF Imprimare E-mail
joi, 27 octombrie 2011
Bili smo naivni
Možda sada bili bi sretni
A ne tužni Mi to nismo znali,
Sačuvati ono što imamo
Nismo znali šta želimo
Krenuli smo dalje
Nismo znali šta je praštanje
Dopustili nismo
Da to sve padne u zaborav
Život nije bio prav
Pisali smo samo pismo
U kojemu priznajemo
Da više nemožemo,
Ne znamo se boriti
Protiv one tužne,
Gorke sudbine
Mislili smo da tako
Je bilo zapisano
Da sve padne u more duboko,
Da sve bude zaboravljeno.
Sada kao da ne poznajemo se
Srce više nama ne pleše
Kao što je nekada
Kada nije predvladala tuga
Kao što je sada
Duga, duga i sve duga
Kao što su zrake sunca
Sada smo kao majka
Bez svoje djece
Sada prazna duša je
Kao što je ratniku
Kad bez svoga oružja,
Nemože završiti bitku!
Ali gledaju ga kao đubre jedno
Malo poglede bacaju,
Pogledaju, prolaze i ostave u čekanju.
 
Nije ostalo nijedne uspomene
Stavene su u jedne prtljage malene
Jer to je život gorak
Za jedan tužan prosjak!

Vatav Maria

 
< Precedent   Urmator >
[ Inapoi ]

FrontPage