Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

O ekologiji čujemo svaki dan, na televiziji, radiju, internetskim stranicama, u časopisima, novinama.

     Teme poput prekomjernog zagrijavanja, ozonske rupe, otapanje ledenjaka samo su neke od onih koje popunjavaju novinske stupce diljem svijeta. Na radnim sastancima predsjednika država često se nalaze ekološke teme. Svijet se počeo ozbiljno brinuti o zalihama pitke vode, o zalihama nafte i plina itd.

     Zašto? Jer se dugo vremena trošilo, trošilo, prekomjerno trošilo kao da je zemaljska kugla neiscrpan izvor svega. Uostalom dobro nam je poznato, pogotovo zimi, kada stalno prijeti poskupljenje plina, jer zemlje koje imaju zalihe strogo paze na potrošnju i time automatski raste cijena sirovina. O nafti nećemo ni govo-riti. Ratovi se vode oko toga tko će se dočepati tog dragocjenog prirodnog resursa, na temelju kojeg su se razvile razne industrijske grane. Nezamislivo je danas ne imati auto, koji naravno troši benzin. O tako, naočigled općim, no izuzetno bitnim temama ćemo uostalom govoriti u nekim drugim brojevima.

      Pokazalo se da Zemlja ipak nije neiscrpan izvor prirodnih resursi koji se može iracionalno trošiti onda kada nam se priroda počela osvećivati. Zadnje desetljeće skoro svake godine događaju se prirodne katastrofe. Potresi zemlje, poplave, požari. No, prebacimo se s tih globalnih katastrofa koje pogađaju razne države diljem svijeta, u naše krajeve.

      Da li mi pazimo na naše šume, na naše rijeke, na naše izvore pitke vode, odnosno na bunare, ili na naše brijegove? O tome bi trebalo raspravljati. Zadnjih se je godina jako puno naših šuma uništilo nekontroliranom siječom drveća, rijeke su nažalost postale, barem kada je kiša, poput kanalizacije kojom plove plastične boce i ostalo smeće. O izvorima pitke vode da i ne govorimo. Selo poput Lupaka dugo se godina bori s problemom pitke vode, koja je nestala nakon iskopanja rudnika. Zna se dogoditi ljeti da u mjestu ostanu samo dva bunara s pitkom vodom. Nekada su naši stari sadili stabla bagrena da zemlja ne bi klizila za vrijeme kiša, da brijegovi ne bi klizili i silazili u vrtove (gradine).

     O ovim aspektima treba ozbiljno razmisliti. Odnosno trebamo biti svjesni da ono što smo nasljedili trebamo čuvati da bi i budući naraštaji imali čist zrak, drva za ogrjev i pitku vodu. Nama su naši stari to ostavili i hvala im na tome. No i mi moramo napraviti isto, odnosno brinuti i trošiti s mjerom.

Maria Laţchici