Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj - Susret sedamdesetogodisnjaka rodenih 1941. Godine
Home arrow Hrvatska grancica arrow Susret sedamdesetogodisnjaka rodenih 1941. Godine arrow Hrvatska grancica arrow Evenimente 
Arhiva articole Hrvatska grancica Evenimente

Search by tag : kafic, rimer, sojka, uniunea croatilor


Susret sedamdesetogodisnjaka rodenih 1941. Godine PDF Imprimare E-mail
vineri, 06 ianuarie 2012

I ove je godine 26. studenog 2011. Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj organiziralo sastanak sedamdesetogodišnjaka rođenih 1941. godine iz obje općine, gdje ive karaševski Hrvati.

9.jpg     Sastanak i susret vršnjaka započeo je s početkom u 17,00h samim dolaskom u središnju zgradu Zajedništva Hrvata gdje su sedamdesetogodišnjake dočekali prof. Milja Radan, predsjednik krovne organizacije Hrvata iz Rumunjske, prof. Mikola Gera, generalni tajnik ZHR-a, prof. Ðuređ Jankov, potpredsjednik ZHR i gosp. Petar Bogdan, načelnik općine Karaševo.

     Iz Zajedništva krenuli su svi skupa na Svetu misu u crkvu Marijinog Uznešenja u Karaševu. Svetu misu je odrao vlč. Ðuređ Katić, upnik crkve iz Karaševa, koji se obratio prikladnim riječima: “Ovom prilikom zahvalimo se dragomu Gospodinu Bogu če vi očuval u ivotu i zdravlju do ovi lijepi godina.. Gospodine Boe, molimo te, daj nam i dalje da ivimo u miru, zajedno sa svojom čeljadi, unucima, te da se snjima radujemo i oni s nami, dokle ti hoćeš. Nek Vam Bog udeli nadalje ivot i zdravlje, sreću i mlogo radosti uz vaše obitelji. Pomolimo se za vaše zdravlje i sreću, za vaše obitelji, za one koji nisu mogli danas doći ali i za one koje danas više nema među nama. Budite zdravi, radosni i ivite u vjeri!”

   

10.jpg         Nakon Svete mise slavljenici su se vratili u Zajedništvo, u Amfiteatralnu dvoranu gdje im se prof. Milja Radan prvi obratio i zaelio dobrodošlicu, nazdravivši im 70. obljetnicu ivota. I on im je zaelio puno zdravlja u ivotu nadalje, sreće i da se raduju s unucima, naglasivši pritom da su baš oni nesretna generacija koji se rodila za vrijeme teškog rata. Neki od njih nisu stigli niti upoznati svoje očeve, očeve koji su naalost poginuli u ratu, te da im lako u ivotu nije bilo. Zato je Zajedništvo podiglo spomen-kamen u Karaševu svima palim u prvom i drugom boju, da ih se često prisjetimo, a njihova imena ostanu viječno zapisana. Isto tako govorio je kako su to lijepe godine ivota, ivot uz obitelj, rodbinu i unučad, lijepo je kad iza pojedinog ivota ostane nešto, najprije djeca, a onda sve ostalo što smo za jedan ivot postignuli i napravili. To je dokaz da nismo uzalud ivjeli te da nismo prošli kroz ovaj ivot i svijet uzaludno. Iza toga profesor Milja Radan dao je riječ knezu, gosp. Petru Bogdanu, koji je kratko pozdravio, te prof. Jankovu koji je pozdravio ovu inicijativu naglasivši kako ova akcija postaje lijepa tradicija. Nakon toga obratio se i prof. Mikola Gera, koji je takoder kratkim govorom čestitao i zaelio im lijep, zdrav i ugodan ivot dalje, istaknuvši kako se Zajedništvo brine osim organiziranja akcija za mlade, organiziranjem akcija i za susret osoba treće dobi, govorivši i o tome kako su malo ljudi imali priliku u ono vrijeme završiti školu. Školovalo se do 4. razreda, a kasnije i do 7.-8. razreda.Vrlo je malo ljudi imalo priliku završiti neku višu školu ili fakultet, istaknuvši kao primjer predsjednika ZHR-a, profesora Milju Radana, koji je kroz cijeli njegov ivot i rad pokušao da podigne svoj karaševski narod, najprije kao profesor, ravnatelj škole u Karaševu, knez u Karaševu, pa predsjednik ZHR i zastupnik za Hrvatsku manjinu u Rumunjskom parlamentu. Cijeli je svoj ivot posvetio Karaševcima, svome narodu i koliko je znao i mogao, traio je da pomogne naš karaševski narod, zaključivši govor s najboljim eljama u daljnjem ivotu svima prisutnima.

     Poslije slubenih govora, vršnjaci su pogledali reportau posvećenu upravo njima, gdje su oni bili glavni akteri i prepričavali pred kamerom njihove ivotne priče i dogodovštine iz mladenačkih dana, još kada su zajedno sjedili u školskim klupama, podsjetivši se pritom na sve svoje teške trenutke ali i lijepe uspomene iz ivota. Nakon toga usljedio je kratki obilazak prostorija ZHR-a, te je odmah iza toga usljedila bogata i lijepo organizirana večera. Ugodna atmosfera uz formaciju Milana Todora (ičke) iz Nermiđa otvorila je priliku za razmjenu raznih prijateljskih razgovora i sjećanja. Osim što su istogodišnjaci zaigrali naše tradicionalne karaševske igre “danac” i “portanje”, neki su čak iz te generacije i zapjevali na mikrofon naše stare polako zaboravljene popjevke, koje se danas naalost sve manje čuju i poznaju mladima.

     Prema nekim izjavama ovogodišnjih slavljenika, ovo je još jedan dobar pokazatelj da se ovakvi događaji trebaju organiziraju i dalje za sljedeće generacije. Riječi poput: “ Nesam te vedel od 50.godine!”, “ Ovo je lijepa prilika da smo opet svi skupa i što smo se našli ponovo zajedno nakon toliko godine...”, u tom pogledu treba pohvaliti i ovu akciju ZHR-a koji dokazuje da se brine za svoj narod, a mišljenje ove generacije je da se ovakvi susreti trebaju nastaviti i dalje organizirati.

    Na ovogodišnjem sastanku generacije rođeni 1941.g. koji su još u ivotu, bili su pozvani 42. vršnjaka. Odazvalo se njih čak 37. i to 20.osobe iz Karaševa, 4.osobe iz Nermiđa, 7.osobe iz Lupaka, 8.osobe iz Klokotiča, 2.osobe iz Ravnika i naalost više niti jedna iz Vodnika i Jabalča. Sretno im u daljnim ivotu!

Slobodan Ghera

 
< Precedent   Urmator >

FrontPage