Na dan Svih svetih, 1. studenog, Rimokatolička crkva i njezini vjernici slave
svi sveci, kako one koji su već kanonizirani i čija imena imamo i u kalendarima, tako se sa zahvalnošću prisjeća i mnogobrojnih svetaca čija imena nisu nigdje napomenuta, a u svakodnevnom su životu ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Karaševski Hrvati nisu zanemarili svoju vjeru i svoje predake, iako žive u rumunj-skom okruženju gdje je većina pravoslavne vjeroispovjesti. Većina karaševskih Hrvata koji žive u inozemstvu, za ovaj blagdan rado su se vratila svojim domovima kako bi uredila groblja pokojnima. U našim krajevima običaj je da se za ovaj blagdan posjećuju i uređuju groblja, ostavljajući na grobovima pokojnih cvijeće, vijence i upaljene svijeće.
Još jedan običaj u karaševskih Hrvata je da na groblju, dva dana u
godini, 1. i 2. studenog, svećenici mole posebno još i na svakom grobu,
odnosno kod onog pokojnika čija obitelj želi platiti i kratak rekvijem.
Svi sveti je dan kada se prisjećamo onih koji više nisu s nama, s nadom
da su svi oni u nebu pronašli svoj duševni mir za kojim su žudili i
molili na ovom zemaljskom životu. Zato Crkva se spominje svih mrtvih
vjernika na Dušni dan, kojega obilježava 2. studenog, odmah nakon
blagdana Svih svetih. Doduše, Dušni dan je našim vjernicima malo stran,
jer većina njih slave dan pokojnih na blagdan Svih svetih.
Slaviţa-Maria Muselin
|