Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Tri su đavolske kušnje kojima se je Sin Božji suprotstavio u pustinji: kruh, vlast i zabava (ili cirkus).

     Interesantno bi bilo produbiti se u razmatranje tih obmana jer… što je Isus „upudil” to današnji čovijek najviše traži.

      Kruh ne-svakidašnji. 19 godina je bilo jednom mladiću, kada je sa svojom curom i njezinom mamom, u pola noći, otišao vraćari (vražitori), da komšiji malko zamute život, a njim da isprave sve svađe i teškoće glede: kruha, štale, plota i zeta… Misleći da ih nitko nije vidio, vratili se doma nakon dobro obavljena posla. Samo što su zaboravili onoga što je stvorio crnu noć i u njoj crnu mačku, crne dlake, na crnom kamenu – a to je dragi Bog! Zato je on i dopustio da malko „kuse” što su zgotvali. Odmah sutradan svu trojicu obuze čudan strah…tako da su se bojali ostajati sami (izgubljen dar uživanja blizine Boga)…nisu znali tko će im pomoći i kome da se obrate…drktali su „kakon paktije” (izgubljen dar vijere u snagu Svete Crkve), mislili su da treba ići, možda, ponovo vražitori da otjera zlo (izgubljen dar vijere u snagu Sv. Ispovijedi i Sv.Pričest). Tražili dakle na početku „malo” više, pa im ostade „puno” manje! Evo zašto Isus neće nezasluženog kruha ispečenog po vragovim castam.

     Vlast ali nad sobom. Naš svećenik Ðuređ Patašan, kad su ga promestili da bude pomoćni dušobrižnik u Karaševu, je našal džunglu odostraga za parohijom. U par godina je tamo napravil mali Raj, ja neznam imamo li u našoj Rešici taki park kakog je napravil on. Dragi moji samo je u služenju i u ljubavi život. Sve drugo je mrtvo. Danas imamo mrtavci što imaju 14, 16 ili 60 godine…oni nelaju da si odnesu papuče od vrati, da naprave postelju odkad su se digli, da obrišu sofru odkad su jeli, da pozdrave lepo, da pomognu ili da kažu lepu riječ…eto ti mrtavca koji se misli gospodar zemlje! Samo oni koji služe stvaraju i sebi i drugima Raj! Pogledajte cijeli svijet, kako izgleda ona strana gdje je vijera i pogledajte Afriku, kaka je bila prije 5.000 godina taka je i danas. Ali ako pogledamo staru Grčku i usporedimo je sa današnjom Evropom vidjet ćemo da se je napravil veliki korak naprijed, promenilo se kakon od neba do zemlje.

     Onaj koji želi samo vlast i užitak taj sam sebe ništi! Pogledaj kuglu zemaljsku kakvo je čišćenje počelo da se događa, čitavi narodi nestaju sa zemlje. Pogledaj naš Banat, gde su nemci, mađari, česi, slovaci, Rekaš... nema dijece, nema jednostavnog obiteljskog života nego “modernog zajedništva” koji prkosi i pljuva po svakoj kršćanskoj zapovijedi. E, ako je tako, kaže Bog, onda bolje nikako, pa se čistimo, nestajemo…

     Cirkus pod kortam našega doma. Skoči sa visokog Hrama da te narod aplaudira! – kaže crni Vrag dragom Isusu. Neće Isus jer mu veličina nije u tome, on ima “vrhunaravno”- svećeničko zvanje. On je velik kada je sam, kad trpi, kad drugima oprašta, kad druge odvraća da ne skoknu “na glavu”! Kada bi ovu đavolsku napast cirkusa ili “Show-a” potražili u jednom drugom svetom zvanju, a to je obiteljsko zvanje (ženidbeno) imali bi što vidjeti. Ajde da se malko nasmijemo! Kako nastaje ljubav cure i momka? Pa, najprije se to dvoje pogleda u oči: “Ajme, vidi kako lijepe oči, ovakve još nikada nisam vidio, sve su druge nebitne, samo me ove oči razumiju i vesele!”, pa nemožeš više oči da im odlepiš, pa onda progovore jedan drugomu: “Kamo ideš?” “Da berem jabalke!” “Ajme, Bože kakve li lijepe riječi, bere jabuke. Donesi i meni!” I tako pronađu zagrljaj, a na putu ljubavi pronađu i Boga koji po njihovoj ljubavi stvara čovijeka- dijete. “Vidi ga kako je lijep! Hvala ti, dragi Bože, koji živiš skriven u velikom svijetlu, što si nam se tako lijepo otkrio kroz ovo naše dijete. Sad znamo da nikada nismo sami, pa čak i onda kada nas niko ne vidi, kad smo pod plapumom Ti si s nama. Čuvat ćemo našu postelju kao svetinju i katedralu, jer se u njoj Tvoja ljubav pokazala da usavrši našu!” Da, dragi moji, sve je to tako dok se ne pojavi “Profesor”, vrag koji kaže: “Ama neznate vi kako se to radi, vi ste staromodni. Promeni odmah mobilu u dormitoru i vikni svi komšije da se pofališ!”…i ti to uradiš, a oni što su ti vedeli novu postelju, odu doma i misle: “Au, au sad da sam ja malko tamo kod nji, kaki kombinezon, kaka ogledala, au, au!”…i onda kad navečer legneš polak selo misli na tebe, polak selo je u duhu zajedno s tobom i s tobom začinje to dijete. Zašto se onda čudiš što, dok ljubiš svoga muža misliš na drugu stranu, neki drugi ti zavirkuje u misli i pamet. Pa ti si mu pojavila kudi da dođe! Sutradan dok zajedno jedete ti glediš u stenu. Pa koga vidiš u steni, i koliko ih vidiš? a muž? On barem digal oči na tavan kakon u nebo, a vidi komšiku kako prostira na balkonu…

     Da, dragi čitatelju, u tom cirkusu što nam ga ponudi Sotona sretosmo puno lijepih i zgodnih, a doma ostade ”Onej moj vol! Ona moja krava! Onej moj mutulika! Ona moja slabanoga!” Doma nam ne ostade skoro ništa, ne gledamo se više u oči, nestade jabuka, ostala samo kovadžija. Samo udri, udri, udri, i nakon 5 minuta “ufffffffff!!!” izdahneš kakon konj! Pa vidiš… nakon ljubavi uzdišeš kakon kad si crkal, jer nisi duhom prave ljubavi vođen. Ponašaš se u toj katedrali bračne ljubavi kakon koza, jagnje, slon, pa se čudiš što su ti onda dijeca, jedan kako veverica kmeči, drugi kakon medvid, nemožeš da ga staviš kamo pođe sve sagazi i polomi. Tako je kad se više ne gleda u oči, kada duša s dušom vise ne razgovara nego ispadosmo iz Božije ruke u dno dna.

    Isusova pobjeda nad kušnjom pokazuje koliko mu je važno da i mi idemo pravim putem. Također pokazuje da će na svijetu uvijek biti pravih žena, pravih muževa, pravih ljubavi i ženidba. Neće nestati dijeta Božijega.

  Dr. theol. Davor Lucacela