Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

S punom brzinom odlazi proljeće,

Iza njega odlazi i ljeto,

A jesen i zima, kao da nisu ni bile

Tako brzo su odlazile.

Odlazile su godine za godinom,

A svaka ima pojednu priču,

I svaka od tih godina, ostavila

Po jedan trag na majčinim licu.

Majka prelijepa žena,

Jednog sina rodila i s puno radosti

njega izranila

A danas ostala je usamljena žena,

Jer svog sina više nema.

Odrastao je otišao

U preveliki i lijepi svjet

I, od tog dana kao da je zaboravio

zauvjek

Svoju kuću i svoj rodni grad.

A majka ga čeka i čeka

Da joj se vrati iz dalekog svijeta.

Ponovo mislima, suzama i srcem ga

zove

A on kao bez traga nestao je.

Danas majka, bakica je stara

Sjedi na jednoj klupi pored ormara,

I gleda kako vatra tiho gori,

I čeka da svoj sin kućna vrata ponovo

otvori.

Bakica stara, njezin memorandum

otvara

I traži svoga sina i u pisanim

uspomenama,

I u srcu nosi veliku želju,

da jednog dana,

Ponovo će ga držati zagrljenog

na grudima.

I ga čeka, i danas i juče ...

Da joj se ponovno vrati kod kuće.

Ali njega bez traga više nema,

I tako bakica postala kraljica

uspomena.

Beul Bianca Mihaela