Home arrow Hrvatska grancica arrow ŠŠŠŠŠŠŠŠT...!!! arrow Hrvatska grancica arrow Evenimente 
Arhiva articole Hrvatska grancica Evenimente

Search by tag : kafic, rimer, sojka, uniunea croatilor


ŠŠŠŠŠŠŠŠT...!!! PDF Imprimare E-mail
joi, 19 aprilie 2012

Nije nikakva novost da su se iz redova hrvatskog življa u Rumunjskoj rodile čak dvije organizacije, koje su se, barem deklarativno, postavile braniti interese zajednice iz koje su ponikle.

8a.jpg       Nje nikakva novost da je sve do danas jedino Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj legitimno predstavljalo rumunjske Hrvate i ima zastupnika u rumunjskom parlamentu. Također nije novost da, počevši od svog osnutka 1998. godine, Demokratski Savez Hrvata u Rumunjskoj (riječ je o drugoj spomenutoj organizaciji...) nestrpljivo čeka svoj red da postane prva violina u lokalnom političkom orkestru - što je, inače, demokratski sasvim opravdan zahtjev. O svemu ovome svatko je od nas ponešto znao ili čuo: bilo da je on aktivni član političkog života naše zajednice ili da je pak on nešto manje zainteresiran o zbivanjima koje se razvijaju oko sebe.

     Ali, ono što većina nas nije znalo jest da se u jednoj subotnjoj ožujskoj večeri, neposredno poslije dan žena, održao Tajni Kongres DSHR-a. U javnom restoranu „Capitol“ iz Ričice, tajno su se sastali nešto više od sedamdeset tajnih pripadnika navedene organizacije kako bi pod tajnome izabrali novo tajno rukovodstvo Demokratskog Saveza i predložili svoje tajne kandidate za mjesne i parlamentarne izbore. Hrvatska grančica, međutim, saznala je o svemu tome par sati prije početka spomenutog kongresa, a buduće da je to bio tajni sastanak, pristup njezinih reportera bio je s lica mjesta zabranjen. Nije nam malo bilo iznenađenje kada smo saznali da je zabrana bila nametnuta samo jednome dijelu javnosti (Hrvatskoj grančici!), dok su drugi predstavnici mass-medije (Radio Reşiţa) bili službeno pozvani na tzv. tajnom sastanku.

     Zamolili smo novoizabranog predsjednika DSHR-a, prof. Petra Haţegana, da za Hrvatsku grančicu daje jednu kratku službenu izjavu vezanu uz održani kongres. U skladno oblikovanim riječima spakirao nam je i uručio jedno prekrasno obećanje, dok konkretnu zahtjevanu medijsku izjavu i dan danas još uvijek strpljivo čekamo. U narednim danima sviježi predsjednik gostovao je i u emisiji „Dincolo de aparenţe” lokalne televizije „Banat Tv“. Programi te lokalne postaje trenutno se ne mogu pratiti u našim selima. Stali smo si onda misliti da nas je čovjek ili zaboravio, ili da su mu rumunjske medije naprosto bliže srcu negoli naše.

    Priznajem, evo, da je cijelo to igranje žmurke još više potaknulo naše zanimanje. Stoga smo počeli lijevo-desno kopati da bi dosegli što bliže ugrizu zabranjenog voća. Otkrili smo usput imena članova novog rukovodstva i imena drugih važnih članova sudionika na kongresu DSHR-a, ali, budući da nam je bilo zabranjeno, nećemo im otkriti tajni identitet u ovoj našoj javnoj dvojezičnoj publikaciji! Također smo otkrili da jedan znatan dio sudionika (bili oni stari članovi ili tek nove pristaše dotične organizacije) drži se zakona šutnje ili se bavi širenjem krivih informacija o zbivanjima na kongresu. Čak i na privatnom blogu gospodina Petra Krste mogao si pronaći vrlo korisne informacije o tome kako se općina Anina briga za svoje siromašne žitelje, pa onda o proljetnom čišćenju u Ričici itd., itd., ali o kongresu ...ni riječi. Pokušali smo, bez rezultata, stupiti s njim u kontakt da bi nam objasnio zbog čega nije smatrao čak ni usput vrijednim spomenuti vijest o kongresu DSHR-a na svom blogu. Za gospodina Krstu znamo da je bio prisutan tamo i čak da je održao jedan kratak govor za vrijeme sjednice.

9.jpg     Iz svega ovoga ističe se tvrdoglavost pristaša DSHR-a kada je riječ o očuvanju tajni, dapače kada govorimo o jednoj organizaciji koja hibernira u ciklusima od tri godine i koja se naglo budi prije biranja.

     Nije ipak jasno, na kraju krajeva, što se sve tu ima kriti?! Pa, mi ovdje razgovaramo o jednom sasvim banalnom događaju – o jednom kongresu. Takva bi vrsta sastanka trebala biti javna za medije, bez obzira da li su ona smatrana prijateljskima, neutralnima ili već nepoželjnima (kao što je već smatrana Grančica).

     Gdje je, ipak, ono glavno načelo - otvorenost prema svim Hrvatima iz Rumunjske - o kojoj čujemo da se predikuje snažinom dogme u redovima te organizacije?

Daniel Lucacela

 
< Precedent   Urmator >

FrontPage