Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

      Bili ste mi rekli koji bi bili najveći, gorući problemi s kojima se susreće karaševska komanda, naravno, ako oni uopće postoje.     

      Pa gorući problemi uvijek postoje. Prvo, eto, najgorući problem je vodovod u Karaševu i Jabalču koji nema kanalizaciju, a to bi bilo, rekao bih, slično kao kad biste isprosili djevojku, učinili svadbu, a tamo nema mladoženje... Sad treba riješiti taj gorući problem, naći mladoženju, a znaš da postoji ona tradicija kod nekih balkanskih naroda, mislim da to nije bilo poznato i hrvatskome narodu, da do dorasta mladoženje za mladu je imao brigu otac, svekar. E, to su stara doba. Mi sad imamo taj problem baš s vodom i kanalizacijom, - mlada dođe, a mladoženje nema. Sad sigurno je da se ide na taj mali rizik, a taj rizik može postati sutra jako velik. Ljudi će se snaći, oni uzimaju odgovornost na sebe, ali može biti problema, evo već ima jedan problem. Čiste se nužnici i stovarljaju se ispod Pineta, tamo. To je problem. Sad treba da budemo žandarmerija i da pratimo te neuke ljude koji kao da se ismijavaju sami sebe jer i oni će prolaziti tuda pa će imati zadovoljstvo mirisati ono što nije ugodno mirisati? To zapravo vonja, ne miriše!

     Projekt za kanalizaciju postoji, nije odobren ali postoji.

     Projekt za kanalizaciju postoji, za Nermiđ se to pametnije učinilo, na primjer. Učinio se projekt i za opskrbljivanje vodom i za kanalizaciju, zajedno dakle. Zašto je to prijašnja administracija učinila tako da izostavi kanalizaciju, ne razumijem. Kao da nisu znali da poslije vodovoda voda treba nekamo da se slijeva, i čista i manje čista. Tako da je to jedan od iako gorućih problema.

     Drugi gorući problem je Kajć i sad opet nužda nas vodi kod predsjednika županije, kod gospodina Frunzăverdea. Ima već sedam godina otkako se mi molimo tom čovjeku da napravi ono što je on dužan napraviti, mi se ne molimo to kao da bi mi bili dužni pa on da nam pomogne, nego je, ponavljam, on dužan napraviti. On to ne napravlja, sad istina, projekt ima, svi formaliteti su napraveni, dokumentacija je napravena ali ne znam da li ima novac. Mi sad namjeravamo stvoriti jedno izaslanstvo, da ga tako nazovem, od svake političke stranke koja je zaradila izbore ovdje u karaševskoj općini i da idemo njemu u posjetu i da ga svi zajedno zapitamo, kako da ne kaže da ga pita samo Zajedništvo: Pitat će svi ovoga puta, pitat će i administracija i pitat će i politički predstavnici koja je stvar i što je s tim putem i dokle će nas držati tako. To je jako važan, gorući put naš... I nikako on to ne može shvatiti. On je mislio da će od vlade dobivati novac za taj put i nikad ga neće napraviti. Sami su otkrili tu politiku, njihov stav prema tom putu jer mi je rekao onaj Rusu, ne? „gospodine Radan, koji vrag još tim putem hoda, tko to još koristi?“ Ja sam mu onda odgovorio da mi koristimo taj put.

     Treći gorući problem bili bi poljodelski putevi. Sad da budem iskren, neki putevi su označeni da su napraveni i kad otiđete na teren, na lice mjesta, oni nisu napravljeni. To je drugi problem, to se treba riješiti službeno, to ne možemo riješavati ovako, dobro, nije dobro, zadovoljni nezadovoljni, tu treba stručnjaci da kažu svoju riječ. Da li se to napravilo po nekom projektu, da li je projekt uopće poštovan, da li je urađeno onako kako treba.

     Što se tiče nogometa, ili da izbjegnemo to pitanje...

     Ne možemo ga izbjegnuti jer je on isto toliko gorući!

     Onda bih Vas zamolio da mi kažete što će biti s nogometom u Karaševu. Koja je tu situacija, da li će igrati Starigrad ili Prolaz ili i jedna i druga, i hoće li karaševska komanda financijski podržati jednu ekipu?

     Svakako da će podržati i komanda i Zajedništvo, ne baš svaka 50% ali će nekako podijeliti troškove. Kako će se to izvesti, vidjet ćemo. U tome je više upućen moj suradnik, a i tvoj, gosp. Ivan Frana, koji je, evo, upravo sad ušao unutra. Tako da možete njega pitati kako će se taj tim zvati, da li Prolaz, da li Starigrad, to su oni već odlučili na svom zasjedanju ili je to odlučilo rukovodstvo tog kluba, odnosno športskog društva. Ja sam bio na jednom sastanku, mišljenja su podijeljena i Bogu hvala, to je prava demokracija kada su mišljenja podijeljena. Kad bi svi bili istomišljenici onda bi komunizam bio savršen, ovako još nije. Tako da će vam oko svega toga on dati korektan i točan odbovor.

     U Domu kulture iz Karaševa je poravnjena dvorana amfiteatarskog tipa i stavljene su zatim pločice koje snažno kontrastiraju s postojećom muralnom freskom. Znam da ste se vi vehementno protivili mijenjanju destinacije Doma kulture i upravo Vas zato i pitam: Hoćete li u Vašem mandatu vratiti dvorani prvobitni oblik i Domu kulture inicijalnu namjenu?

     Svakako to je namjera i predviđeno je. Ja s tugom konstatiram da bivše Mjesno vijeće nije imalo odobrenje stručne institucije koja se zove Kulturni odjel županije. Oni su to uradili po svojoj glavi. Tu je trebalo imati odobrenje jer se promjenila namjena kulturne institucije. Oni su od Doma kulture, koji je propisno bio zamišljen i sagrađen, stvorili jedan veliki i široki restoran koji ima još i vodoravnu scenu, vodoravnu s ostalom prostorijom. To nije korektno, vi ne možete tamo predstaviti nešto. Oni koji su to osudili i presudili bili su jako neuki, na žalost, skoro nepismeni jer smatrati da su dvorana za predstave i dvorana za svadbe jedno te isto – žao mi je! Imao si propisnu dvoranu za predstave, a pretvorena je u propisnu dvoranu za svadbe.

     Ono što će nam sada zadavati i probleme i glavobolje se odnosi na novčane mogućnosti općine i Mjesnog vijeća da sagradi prostoriju ili dvoranu za svadbe. Jer ne možete sad ljudima to ukinuti i reći gotovo je sa svadbama, ponovno kvarimo i napravljamo ono što je bilo jer će ljudi reći pa opet u nas, opet smo mi krivi. Tako da ćemo se strpjeti još godinu, dvije dana, napravit ćemo najprije prostoriju za svadbe na nekoj drugoj lokaciji, a zatim ćemo opet napraviti Dom kulture da bude Dom kulture, odnosno da bude ono što je bio. E sad, tko će podnijeti te troškove... jer to je bilo malo pretjeranje u ispoljavanju moći. Ovi su ljudi mislili da su svemoćni i da mogu mijenjati kako hoću i što žele. To nije tako, jedno Mjesno vijeće se upravlja po zakonima, a u zakonu je posebno određeno da ne smije nitko mijenjati namjenu jedne institucije.

     Rekao mi je jednom bivši knez da taj Dom kulture nije više služio nikome za ništa, U redu, nije služio ali tamo si ti sve rukovodio, uključivo kulturnu djelatnost. Imao si čovjeka koji je dvanaest godina pored tebe spavao, sanjao i ništa nije radio, a to nije on bio kriv nego ti. Dopustio si, dozvolio si to. Trebao si reći: „čovječe, ja imam ovdje jednu instituciju, ti si plaćen za to, nije važno je li pola norma ili pet leja, ali ti si plaćen“. Onda drugo, uzeo si mu prostorije, pretvorio si prostoriju za probe i za igranje stolnog tenisa u prostoriju za zasjedanje Mjesnog vijeća. Nisi trebao pretvoriti ovo u ono, ono u ovo, prema tome, zatvorio si Dom kulture. E, sad ćemo prepustiti Domu kulture prostoriju koja je bila namjenjena Mjesnom vijeću, a sjednice mjesnog vijeća ćemo održati u Zajedništvu gdje imamo sasvim modernu i dobro opremljenu prostoriju za tu stvar.

      Bliži se Kirvaj u Karaševu. Vi ste prošle nedjelje obavijestili ljude da će na našem kirvaju svirati formacija Zorana Birte, koju će platiti Zajedništvo ali, isto tako, na kirvaju može svirati i neka druga formacija ako je netko voljan platiti još jednu ekstra formaciju. Što ako grupica mladića nađe i plati jednu muzičku formaciju i zatraži da ta formacija svira na stepenicama Doma kulture, kao pretprošle godine?

     To sam upravo prošle nedjelje javio i rekao sam glasno i jasno da Zajedništvo plaća muziku za kirvajsko veselje. Pored tog društva koji će tamo svirati, može tko hoće angažirati i drugo društvo da tamo svira. Neće svirati paralelno ili simultano, nego ćemo napraviti raspored, sasvim korektan i pravedan. Pola - pola ako su dva društva, i to na sceni. Ako dođe netko treći onda ćemo cjelokupno vrijeme podijeliti na tri jednaka dijela jer nitko ne može imati više prava od onog drugog. Prema tome, ako netko dovede muzičko društvo iz Beograda, na primjer, nema nikakvih problema ali to ne plaća nitko više osim onoga ili onih koji su tu formaciju doveli. Za osnovno kirvajsko veselje Zajedništvo plaća muziku isto kao što plaća u svim mjestima gdje žive Hrvati.

     Ako imate neku poruku za čitatelje „Hrvatske grančice“.

     Moja je poruka za naše čitatelje da od sada nadalje jako pažljivo čitaju Hrvatsku grančicu jer će tamo dobivati puno informacija o njihovim pravima, o administrativnim pravima što imaju ljudi kao proizvođaci i poljodjelci ali i o drugim društvenim pravima ljudi. U Grančici će sve biti objavljeno u detaljima kako ne bi više dužili te govore pred zgradom komande jer ako knez mnogo govori onda slušatelj ima tendenciju zapamtiti zadnje obavijesti i zaboraviti ono što je bilo rečeno na početku. To će biti jedan od načina komunikacije s ljudima jer, na kraju krajeva, nigdje nema ovakvog sistema. Sistem „da vika knez prid komandom“ je stari sistem; mi smo ga čuvali i čuvamo ga. I nadalje će doći ljudi da ih pozdravimo i da im kažemo da smo im poslali u novini informacije i novosti o tome, o tome, o tome.

Ivan Dobra