Uniunea Croatilor din Romania | Zajednistvo Hrvata u Rumunjskoj

Srpanj je mjesec i veoma su velike vrućine kako u zraku, tako i u mojoj duši...

                   Ispred mene se nalaze slike sa Seminara za učitelje i nastavnike pripadnike hrvatske nacionalne manjine, iseljenike i Hrvate u BIH. Na seminaru održanom u Vodicama bili su prisutni učitelji i profesori hrvatske nacional-nosti iz Australije, Austrije, Bosne, Canade, Italije, Mađarske, Rumunjske i Slovenije, dakle ljudi koji žive i rade u tako različitim državama i kontinentima ali spojeni po svojoj nacionalnosti i ljubavi prema hrvatskom materinskom jeziku i kulturi.

     Od nas, iz Rumunjske, na seminaru su sudjelovali Iancov Gheorghe, Radici Mirela, Todor Mihai i Vlasici Marija. U programu ovoga stručnog skupa su se nalazile zanimljive teme, kao na primjer: Hrvatska usmena književnost, Biološka raznolikost Hrvatske, Biblija, jedan mogući pristup odgojno – obrazovnom procesu, Glagoljica – pismo Hrvata, Narodni plodovi i pjesme Hrvatske uz Lado (ansambl narodnih plesova i pjesama) itd. Sve su ove teme toliko privlačne bile da, bez obzira što je more udaljeno od mjesta održavanja seminara samo nekoliko koraka, sudionici su uvijek preferirali biti na seminaru i slušati zanimljiva predavanja iz hrvatskog jezika i književnosti, iz hrvatske povijesti, zemljopisa i umjetnosti.

     Prije negoli završim moje misli o seminaru, istaknut ću nekoliko ideje s kojima sam se vratila iz Hrvatske. Kao prvo, neosporno je da pripadnici hrvatske nacionalnosti, bez obzira gdje žive, sačinjavaju hrvatsku kulturnu baštinu, hrvatsko bogatstvo. Jezik što ga govore karaševski Hrvati u Rumunjskoj, karaševski jezik, ali u istoj mjeri tradicionalna nošnja i stari običaji, sve je to blago s kojim se Karaševci mogu ponositi bilo gdje i u bilo koje vrijeme.. S druge strane, učitelji i profesori pripadnici hrvatske manjine su najpozvaniji da izrade udžbenike i materijale za poučavanje hrvatskog jezika jer im znanje, iskustvo i nastavnički rad pomažu da odaberu ono što je najbolje za učenike i određenu situaciju. Naposlijetku, hrvatski jezik i književnost se mogu uspješno učiti i osvojiti u školi samo kad nastavnici zasade učenicima ljubav prema ovome predmetu, odnosno ljubav prema onome što je svoje. „Ako ljubavi nema, ništa nema“ – veli jedna stara poslovica i upravo zato nastavnik najprije mora potaknuti učenika da ljubi materinski jezik, a zatim mu mora učvrstiti korijene i usaditi krila da bolje i efikasnije osvoji građu iz hrvatskog jezika i književnosti.

      Na kraju, dužna sam zahvaliti Agenciji za odgoj i obrazovanje R. Hrvatske, odnosno organizatoru Seminara, što nam je pozivom na Stručni skup u Vodicama omogućila da bolje upoznamo jezik, povijest i kulturu prelijepe nam matične zemlje, kao i Zajedništvu Hrvata u Rumunjskoj, koji nam je osigurao besplatni prijevoz na seminar, kao svaki put do sada...

     I opet gledam zajedničku sliku sudionika seminara. Slikali smo se zadnjeg dana, neposredno prije polaska kući. Na slici vidim Katicu iz Australije, Sabinu iz Austrije, Antonija iz Italije, Vesnu iz Canade. Svatko se spremao putovati svome domu s ciljem da predoči učenicima znanje stečeno na seminaru u Hrvatskoj.

Maria Vlasici